Srce Na Teren !

U prethodnim sezonama nismo osvojili ama baš ništa. Istina, bili smo uvijek veoma konkurentni u svim takmičenjima , ali nam je na našu nesreću i uvijek falilo ono nešto što bi nas uzidiglo za stepenicu više. Stepenicu na kojoj se nalaze slava, ponos i sreća. Stepenica na kojoj se piše istorija. I to ne da se piše, nego se suzama i znojem uklesava u viječne stijene koje uspravno stoje vijekovima i čuvaju vaše ime od zaborava. Čuvaju ga i tjeraju druge da sa poštovanjem izgovaraju vaše ime.

Da bi to uspjeli, potrebne su vam tri stvari : znanje, hrabrost i poštovanje. Znanje imamo. Igramo najljepši fudbal na cijeloj zemaljskoj kugli. Poštovanje takođe imamo. Kako prema sebi tako i prema protivnicima. Ono što nam je sve do sada nedostajalo je hrabrost. Hrabrost da govorimo, hrabrost da se branimo i hrabrost da se borimo za sa ono što nam pripada. Da se borimo za naše želje, ideje i snove. To nam po rođenju pripada i to nam niko i nikad nemože oduzeti. Da bi jedna ekipa, grupa ili porodica bila kolektivno hrabra, ona onda mora biti hrabra i induvidualno. Pogledajte samo nekoliko igrača koji su stizali u poslednji par sezona. Sanja, Nasri, Vermalen, Kosijelni, Šamak. Sve su to igrači koji postavljaju glavu tamo gdje drugi neće ni nogu. Igrači koji imaju određen autoritet.

Sve ovo ste mogli da vidite u poslednjoj utakmici. Naši igrači su se borili kao lavovi. Prije svega imali smo odličan stav prije same utakmice. Kada su izašli na teren znali su da su došli po sva tri boda. Splet okolnosti je bio nesretan pa smo primili pogodak prije nego što smo postigli. Ali oni nisu klonuli ! Digli su glavu i hrabro krenuli ka protivniku koji nije bio nimalo lak, naivan i neiskusan. Bilo mi je veoma drago vidjeti Dijabija i Nasrija kako ulaze u duele protiv dva protivnička igrača. Kako se legendarni Džejmi odbija od Šamaka kao od stijene. Ne zato što je fizički jači, već zato što je hrabriji. Zato što zna će samo tako njegovo ime kao sada biti spominjano i upamćeno. Kako njegovo ime tako i imena svih ostalih koji su samo prividno napustili onaj stadion, a dušom i tijelom su još tamo. Čekaju da ih pozdravimo i da im odamo počast koju zaslužuju.

Zato ih ne napuštajte! Kada skeleti napuste teren, pogledajte ga ponovo! Pronaći će te njihova srca, kako idalje kucaju. Kucaju i čekaju Nas da ih pokupimo i vratimo njihovim gospodarima koji su ih nesebično ostavili jer nisu imali snage da ih vrate tamo gdje pripadaju. A na nama ostaje samo da skupimo samo toliko hrabrosti da to i uradimo !