Fabregas 4Ever !

Kako ostaviti one koji te vole ? A kako ne otići tamo gdje pripadaš ? Koliko veliko mora biti srce, pa da i jedne i druge, voliš i poštuješ ? A koliko to  snažan mora biti razum, pa da podnese sve ovo ? Teško li je tražiti utjehu u nečemu što se nadaš ? Ili je pak teže nadati se nečemu što će te utješiti? Teških pitanja je puno, a odgovora malo. I svaki od njih je mač sa dvije oštice, toliko oštar da bi ga i sam Mars poželio imati! Problem je što su pitanja neophodna, a odgovori neizbježni. Šutnja se pretvara u mržnju a riječi u djela. Pa se smrknuto gleda na ono što još nije izrečeno, a ono što jeste se osuđuje a da nije ni urađeno! 

Ovo je samo ukratko opisana Fabregasova situacija u poslednjih nekoliko sezona. Sva ta predstava ili saga , kako je još nazivaju, mogla bi u narednih par dana doživjeti svoj vrhunac  - i to epski! Sigurno je da obe strane ne mogu biti zadovoljene. Ne postoji novac koji bi pravim navijačima nadomjestio njegov odlazak i pružio moralnu satisfakciju. I budimo sretni što je tako, jer danas nema puno velikih klubova i navijača koji razmišljaju na ovaj način - jedini ispravan način!

Njemu su dvadeset i četiri godine a mnogo toga je pružio klubu, treneru i navijačima. Pedest i sedam puta smo se do sada radovali njegovim pogodcima. I tačno stotinu puta je asistirao u tristo tri nastupa. Previše smo vezani za njega, da bi ga sada izgubili. Ali se i on, isto tako vezao za nas. I nemojte ni pomisliti da će onog dana kada i ako bude napuštao London, to učiniti sa osmijehom. Već naprotiv, sa puno tuge u očima, i velikim teretom na duši. 

U slučaju da po nas, pregovori budu uspješni, biće to naša velika pobijeda. Veća od one 2 - 1 na Emirejtsu ! Veća zbog toga što su nam obe  dale nadu, samo jedna za uzvratnu utakmicu a druga za čitavu sezonu! 

Koliko ga god pojedini osuđivali, ja ću stajati iza njega. Iza svake riječi i iza svakog djela. Jer mislim da sam mu bar toliko dužan. Zar ne ?!