The rising of a new french colony

Da bi u potpunosti shvatili ovu priči moramo se vratiti u ne tako daleku prošlost. Krajem devedestih godina Kalčo je bila najjača liga. Juventus, Milan, Inter, Lacio, Roma, Fiorentina i Parma su bili vodeći klubovi. Većina vas se sigurno sjeća i klubova poput Barija, Atalante, Breše, Vićence itd. U evro takmičenjima, a ovde prvenstveno mislim na Ligu Šampiona, pored vodećih talijanskih klubova favoriti su bili Real, Barca, minhenski Bayern, Man Utd i Liv'poll. Sve ostalo bi bilo iznenadjenje. Kao npr. Monako i Porto. A onda upamtite ovaj datum : 20. februar 1992. Datum koji će velikim slovima biti upisan u istoriju fudbala. Tog 20. februara je osnovana trenutno najjača liga u profesionalnom fudbalu - Engleska Premier Liga.

Da bi popularizovali svoj fudbal, Englezi su otovori granice za sve igrače iz EU-a, omogućilii su svim najboljim stranim igračima da sa lakoćom dobiju radne dozvole i što je još važnije nisu određivali broj stranih igrača koji će izaći na teren. Uvođenjem sponzorstva, omogućili su sponzorima da daju svoje sponzorsko ime lige pa danas imamo Carling kup (Liga kup) i Barclays Premiership. Nakon punih 10 godina Englezi su imali najjaču i najgledaniju ligu. Prisustvo velikog broja stranih igrača u EPL-u je već odavno uobičajena stvar. Najveći procenat stranih igrača ima upravo naš klub - oko 85 %. Većina tih igrača u eri Arsena Vengera su bili naravno Francuzi. Pri preuzimanju kluba, Arsen je potegao za pojačanjima upravo iz svoje zemlje. Stigli su Petit, Viera, Wiltor, Anelka pa zatim Pires , Henry, Galas. I sami znate da su to bili ključni igrači, pa je u startnih 11 bila očita dominacija Francuza. Arsenal je dobio nadimak Francuska kolonija. Upravo ova generacija igrača je našem klubu donijela najveću slavu.

Kao i u svakom klubu, došla je smjena generacija i stigli su neki novi klinci. Opet su to većinom bili igrači iz već gore po ko zna koji put navedene europske zemlje. Pored toga Arsen je nastavio sa dovodjenjem igrača i iz bivših francuskih kolonija kao što su Kamerun, Obala Slonovače, Alžir i Maroko. Kvalitet ovih igrača je neosporan. Sa ovakvim sastavom klub je dobio određene prednosti i nedostatke. Prednost je u tome što se novi igrači veoma brzo adaptiraju. Nemaju velikih problema sa komunikacijom i upoznavanjem kolega. Imaju osjećaj kao da su kod kuće. Francuski se prica na treningu, na terenu i van njega. Profesor je naglasio da se prilikom obraćanja u svlačionici igrači služe isključivo engleskim jezikom. Glavni nedostatak je taj što strani igrači ne osjećaju draž FA kupa, međugradskih i lokalni derbija - bar dok ne prođe par godina. Kada su jednom prilikom pitali Arshavina za derbi sa Spursima on je na to hladno odgovorio : "Mmm, da. Zaposleni su mi pričali o tome kad sam potpisivao ugovor ".

Trenutno u prvih jedanaest imamo Sanju, Klišija, Kosijelnog , Nasrija, Diabija. Plus ako dodamo igrače iz kolonija poput Songa i Šamaka onda nam je jasno da Arsenal ponovo postaje francuska kolonija. Prethodna generacija nam je donijela najveću slavu u istoriji kluba. Zašto onda imati manja očekivanja od ovih momaka ?