Kada se ostvare snovi !

Svako od nas, ima svoje želje i snove. Jedni su ostvarivi, dok nažalost drugi ne. Nekad se moramo istinski potruditi, a ponekad sve dođe kao na dlanu. Snovi kada se ostvaruju, ne biraju mjesto i vrijeme. Sve dolazi spontano : dok šetate parkom, ispijate kafu ili igrate fudbal sa svojim kolegama. Stvore se u trenu, i pokucaju na vrata vaše sreće. Vaše je samo da ih otvorite i raširenih ruku uzmete sve što vam se nudi i pruža. Jer samo tada, i u tom trenutku možete ispuniti svoje najveće želje.

Kada se u Nionu održavao ždrijeb za Ligu Šampiona, cijelo jutro i prijepodne sam razmišljao kako bi bilo super da Arsenal bude u grupi sa Partizanom. O tome sam pričao kako sa roditeljima, tako i sa prijateljima. Nisam mogao dočekati izvlačenje. Oko podneva sam otišao na piće sa bratom koga nisam vidio duži vremenski period. Naravno zapričali smo se, i potpuno sam smetnuo i Arsenal i ždrijeb. Sve dok u jednom trenutku nisu počele stizati poruke na telefon. Zatim su uslijedili pozivi, a ja sam bio nazovimo to u blagom stanju šoka. Prvo što nisam mogao vjerovati da se ostvaruje ono o čemu sam godinama maštao. A drugo, dobio sam više poruka i poziva nego za sopstveni rođendan :) Rekao sam sebi : "To je to! Sad ili Nikad!" Ovakva prilika se ne propušta. U roku od nekoliko dana sam ugovorio karte i prevoz , tako da je ostalo samo čekati 28. Septembar.

Nevjerovatno ali istinito, jednostavno sam se isključio i prestao razmišljati o toj utakmici. Sve do trenutka polaska. Mislim da tada još nisam bio svjestan da idem gledati klub kome sam dao sve što sam mogao dati : svoje vrijeme, svoj razum i svoje srce ! Nakon što smo stigli kod stadiona, prvo što mi je bilo na pametni je kupiti šal. Naravno kombinovani - jer svaki drugi u bojama različitim od crno-bijele nosi veliku dozu netrpeljivosti domaćih navijača. Smjestili smo se na stadion sat vremena prije početaka meča. I onda veliki BUM. Samo na desetak metara od nas su prolazili niko drugi do direktora našeg kluba - Pitera Hil-Vuda, uz pratnju Ivana Gazidisa, Kena Friara i ostale gospode, meni lično nepoznate. Svi su sa velikim nestrpljenjem čekali početak utakmice, dok se atmosfera na stadionu polako dizala. I onda su izašli ONI ! Sigurno jedan od najboljih trenutaka u mome životu. Šamak, Gibs, Aršavin, Rosicki, Song, i svi tako redom. Naravno sve je to sa klupe pratio legendarni Arsen Venger, koji je bio očaran atmosferom.

Utakmica je završila očekivanom pobjedom. Iako je Partizan izgubio, i nakon 90 minuta navijanja, niko od navijača sa Sjevera i Juga nije napuštao stadion. Podrška sa tribina je postala još jača, što je izazvalo čuđenje i kod samih navijača Arsenala. Slikali su i snimali, na kraju su neli od njih počeli da mašu crno - bjelim zastavicama. Tek nakon sat vremena, od završetka utakmice smo napustili stadion. Bilo je to jedno odlično iskustvo. Jedan odličan san koji je trajao punih 90 minuta! Iskreno se nadam , da ćemo u skorijoj budućnosti imati priliku da sanjamo ponovo, još ljepše i još duže. Do tada, sve ovo ću čuvati u svom srcu - zauvijek !

***Arsenal4Life && Gunner4Ever***

Read more...

Priča sa Sjevera

Došli su u vaša srca kao sjena, polako, nečujno. Postali stanari vaše duše, a da niste ni osjetili. I svakim sledećim udisajem, vezali vas sve više za njihove misli, ideje i stavove. Potom se rodila ljubav, toliko jaka da na trenutak zaslijepi i najbistriji um ovog društva. Ako ste se slučajno pokušali i oduprijeti, povukli bi vas još više, u dubine nepoznate našem srcu. Pali bi u ponor, gdje se ljubav i razum međusobno prepliću kao tasovi vage iskusnog trgovca. A oni odlučniji, koji primiše ponuđeno i usvojiše predavano, su dobrodošli u ovaj čudni svijet. Svijet koji se ne sastoji od vode i kopna, već od neograničene tuge i radosti koja nastaje kao posljedica neprestanog nadanja i borbe za dane kada će taj svijet biti u potpunosti naš. Pa pođimo onda u taj naš svijet, svijet Arsenala !

Jedna osobina koja se usko veže za naš klub je nepredvidivost. Ona vam omogućava da uvijek ponudite nešto novo i univerzalno. To mogu izvesti samo dvije grupe ljudi. Ili izrazito inteligentni ili izrazito neinteligentni , pogrndno ih nazovimo glupima. Obično su predmet ismijavanja i omalovažavanja. Dok ovi prvi, oni su uvijek pri vrhu. Katkad im nedostaje samopouzdanja da ostvare najveće snove, ali to ih ne spriječava da se iduće godine bore sa još većim žarom za onim što su ispustili. U stanju su pobijediti i najveće rivale sastavom, kojeg bi većina trenera pratila sa strahom od samouništenja, ali isto tako zbog te iste nepredvidivosti, znaju biti poraženi od daleko lošijeg pritvnika. Sreća je u tome što se ovo zadnje dešava veoma rijetko, pa se brzo i zaboravi.

Osim velike želje i ogromnog truda, za uspijeh je potrebna i određena doza samokritičnosti i samopoštovanja. Samokritičnost je odlika učenih ljudi, a samopoštovanje velikih ratnika. Jer poštujući sebe, utječete na to da vas i drugi poštuju i cijene. Druga stvar je odgovornost. Ako u dobru, sva slava pripadne treneru i određenoj grupi igrača, onda i zlu neka se jave prozvani. Samo tako, i nikako drugačije nije moguće ostvariti napredak. Povjerenje se ni jednog trenutka ne dovodi u pitanje. Jer to su sitne stvari da bi se ono izgubilo. Pogotovo ako znamo da se godinama sticalo krvi i znojem. Bitna stvar, iz svega ovog je izvući pouke koje ćemo koristiti u ovim teškim vremenima koja dolaze. Treba ostati vjeran i dati poslednji atom snage u neprestanoj podršci koju im pružamo. Jer oni, koliko god da su snažni, pametni i snalažljivi, ako nemaju podršku u onom što rade i u ono što sanjaju, nikada to neće ostvariti. To mogu samo sa nama! Iako se kao pojednac možda osjećaš malim, vjeruj da značiš mnogo i vrijediš puno. Jer vjera je ono što nam je po prirodi dato. I zato vjeruj ! U sreću, u radost, u slavu i u bolji svijet. Vjeruj u naš svijet - svijet Arsenala !

Read more...

Mali Topovi daleko pucaju !

Pošto sam prethodnu sedmicu bio spriječen da pišem i uređujem, prvo se želim izviniti mojim vjernim čitaocima, koji redovno posjećuju blog i pomažu svojim komentarima u njegovom razvijanju.

Iza nas su dvije burne utakmice, dva teška gostovanja. Imali smo prilku da se osvetimo ekipi sa Stadiona Svijetlosti ali su nas u tome spriječili Fil Daud i Daren Bent. Tužno je to što ovaj prvi nije igrač, već sudija. Ali valjda i oni mogu imati loše dane. Da je Tomas pogodio penal, možda gospodin Daud ne bi pao tako nisko u našim očima. Svi su znali da će protiv Sanderlenda biti teško, ali takve utakmice se moraju dobiti ako želite biti prvak Engleske. Za sada smo na drugom mjestu, zajedno sa đavolima. Istina, imamo nešto bolju gol razliku ali kasnimo četiri boda za ekipom iz zapadnog Londona.

Posije drame u Sanderlendu, nastupili smo na vrućem terenu. Tako vrućem da su se ljudi u prvim redovima preznojavali. Iako je to bila samo utakmica Karling Kupa, zbog velikog rivalstva utakmica nije izgubila na značaju ama baš ništa. Svi su željeli doći do pobijede po svaku cijenu i na svaki način. Na teren su izašli golobradi momci željni dokazivanja i nošeni čarima vječitog rivaliteta. Igrali su mozgom, srcem i dušom. Poslije ove utakmice , pojedini prvotimci bi se mogli zabrinuti za svoje mjesto u ekipi. Među prvima je i moj ljubimac Kliši.

Pred nama su dvije utakmice, jedna ligaška a druga naravno protiv Partizana. Ekipa Vest Bromviča nam ne bi trebala praviti neke veće probleme, pogotovo ako se uzme u obzir da igramo pred uvijek punim Emirejtsom. Dok je za Beograđane malo drugačije. Naravno tu poraz odmah isključujem, ali me neriješen rezultat ne bi previše iznenadio. Naravno, sve ću to pratiti iz prvih redova, tako da vas očekuje detaljan izvještaj. Ne treba spominjati da će poseban post na tu temu ići i prije same utakmice, tako da vas ostavljam u isčekivanju. Arsenal4Life && Gunner4Ever!

Read more...

Počinje Turneja !

Svako od nas želi da je u nečemu najbolji i po nečemu poseban. Pa čak i oni najskromniji to žele, samo tu želju kriju duboko u sebi. Čovjek je po prirodi borac, i normalna je stvar da hoće postati najbolji u onom što ga interesuje i privlači. A da bi to ostvario , on mora imati tri stvari : jaku želju, iznimnu upornost i veliku sreću.

Pred nama je najelitnije klupsko takmičenje. Takmičenje u kome će nastupiti trideset i dva najjača europska kluba. Po imenima, određeni klubovi zaostaju za nekima koji nemaju pravo učestovati, ali vjerujte mi na riječ, ti klubovi imaju veću želju da se dokažu. Da pokažu kako i oni, iako su siromašni i maleni, mogu zabaviti publiku i sačuvati ponos lige iz koje dolaze. Motiv je veliki, da ne kažem ogroman i zbog toga nema jakih favorita, osim na papiru. Kad sudija da znak, i lopta krene sa centra, svi misle samo na jedno : pobjedu !

Možemo biti sretni, pa je naš klub , već duži niz godina redovan učesnik ovog elitnog takmičenja. Ono što boli je činjenica da smo uvijek pri vrhu, ali nam trofeji izmiču za dlaku. U sezoni 2005/06 smo bili najbliži u ostvarenju sna, koji bi nas zacementirao na sami vrh svijetskog fudbala, i to za duži vremenski period. Ali jednostavno nismo imali sreće. Jer kako bi rekao naš nobelovac : "Čudno je kako je malo potrebno da čovjek bude sretan, a još čudnije koliko često mu to malo nedostaje."

Da li ćemo ove sezone biti samo učesnici i slučajni prolaznici ? Ili ćemo jednom za svagda ostaviti svoje ime u temeljima europskog fudbala. Kao dijete koje malim prstima šara po sviježem betonu, i uporno pokušava što ljepše napisati svoje ime. Jer zna da i kad se osuši sve, to ime će ostati, zauvijek ! A kad tvorac tog rukopisa više ne bude postojao, njegovo ime će živjeti vječno. O njemu će svjedoci pričati, slušaoci sanjati, a budući naraštaji maštati. Maštaće o slavi koja će neprekidno trajati, i koju će bezrezervno čuvati u svome srcu. Da se nikad ne zaboravi !

Read more...

Operacija "Bolton" i povratak otpisanih !

Pao je i Bolton ! Još jedna utakmica u kojoj smo dominirali, postizali pogodke i dodali nova tri boda na naš račun. Ekipa iz Zapadnog Londona je zadržala lidersku poziciju, dok su nam momci sa Ivud Parka pomogli da steknemo prednost od dva boda nad Mančesterom.

Znam da vas sve, isto kao i mene, raduju četiri postignuta pogotka. Isto tako znam i da vas brine to što smo opet vadili loptu iz svog gola. Ali tu ne bih stvarao paniku. Evo zbog čega : Komplet odbrana - ako izuzmemo Almuniju, bila je potpuno promjenjna - nova! Kada vam četvorica igrača, koja trebaju biti stub ekipe, igraju prvi put zajedno, onda bi trebali biti veoma zadovoljni sa samo jednim primljenim pogotkom. Druga stvar je ta da smo nakon dužeg vremena igrali u drugoj formaciji. Venger je to najavljivao još na početku sezone. Vidjeli ste milijun kratkih dodavanja u zadnjih pola sata utakmice. Uzrok za to je upravo pomenuta nova(stara) formacija. Jer u njoj igrači sredine terena su naučeni da stoje blizu jedni drugima. To znači puno kratih i brzih dodovanja na malom prostoru. A kada na takav način igrate duži vremenski period, veoma je teško izbaciti iz glave ovaj stil igre. Danas smo igrali sa dva napadača i četiri vezna igrača. Vidjeli ste da su oni postavljeni dosta šire nego uobičajeno. Zbog toga se u par navrata dešavalo da naši igrači jednostavno ne mogu da povežu igru, ne mogu da se dodaju! Znam da je za to "usavršavanje" potrebno par utakmica, ali se nadam da ćemo već od utakmice sa Bragom igrati po starom sistemu.

Drago mi je vidjeti da se Sesk polako ali sigurno vraća u staru formu. Veliki napredak u odnosu na utakmicu sa Blekburnom. Da postane onaj stari biće mu potrebno bar četiri do pet utakmica. Sve što važi za Seska, važi i za Skilaćija. Ali njegovom partneru Kosijelnom nije nimalo dosadno otakad je postao naš igrač. Uvijek u centru pažnje. Bilo to da su kartoni, pogodci ili vazušni dueli nakon kojih obadva igrača završavaju na zemlji. Ipak sve pohvale za ovog hrabrog i naočitog momka. Trebaće nam ovakvih ako želimo nešto osvojiti. Želim da pohvalim i Gibsa. Nakon što je pauzirao cijelu sezonu vraća se u velikom stilu. Najzad imamo bar jednog beka koji zna uputiti kvalitetan centaršut. Tu je i povratnik u ekipu Karlos Vela, koji se na najbolji mogući način odužio treneru za ukazano povjerenje. Kakvo utrčavanje - kakva završnica ! Ali ništa za njim ne zaostaje ni Song. Pomalo zvuči čudno, ali me jednostavno kupio sa onim potkopavanjem u petercu. Aršavin bi se mogao ugledati na mlađe kolege, pa možda nešto i naučiti.

Zaključak je jednostavan. Iako formacijski i kadrovski izmjenjeni odigrali smo veoma solidno. Da li je to dovoljno protiv malo ozbiljnjeg protivnika ? Ostaje da se vidi. Dobra vijest je ta što se Nasri vraća u ekipu, i onda ćemo opet biti u mogućnosti da kombinujemo i rotiramo. Slijedi prva utakmica u Ligi Šampiona i cirkus može da počne !

Read more...

Manuel Almunia - One More Chance !

Read more...

Bolton Ante Portas !

Znam da ste svi upoznati sa poslednjim vijestima u vezi Vokota, i jednostavno ne želim sipati sol na ranu, pisajući bilo kakve komentare vezane za taj događaj. Juriš na ligu je krenuo i nema osvrtanja za onima koji su ranjeni! Pred nama je utakmica sa Boltonom, i to je ono na šta se treba fokusirati.

Na svu sreću, utakmicu igramo kod kuće. To govorim iz više razloga. Prvo, nakon povreda par ključnih igrača, moral ekipe se koliko-toliko uzdrma. A drugo, nije to više onaj Bolton koji se nekog boji, i koji ne zna odigrati smireno i pametno. Imaju solidnu ekipu i odličnog trenera. Kada su ih na polu-sezoni svi već otpisivali i vidjeli u Čampionšipu, pojavio se ovaj čovjek i zadržao ekipu u najkvalitetnijoj ligi u ovom trenutku. Nakon 3 utakmice, na svom računu imaju pet bodova i slobodno možemo reći da je to start iz snova. Pogotovo ako se uzme u obzir pobjeda od 3-1 u gostima kod Čekićara. Nimalo naivna ekipa - bar za sada!

Kod nas igra zvana rotacija može da počne. Pa stvarno nije fer dopustiti jednom igraču, da se ustali ne nekoj poziciji. Prvi na listi bi mogli biti Rosicki ili Vilšer. Igranje po strani im nije nepoznanica. Ali veoma moguće je i to da bi Ebue takođe mogao zaigrati na toj poziciji, i pružiti nam malo čarolije u napadu. Bar kad je on u pitanju, uzbuđenja neće nedostajati. Imaće pregršt prilika da nam svima pokaže kako dobro zna simulirati penale i igrati se sa živcima navijača. U slučaju pogodka ili asistencije, obećavamo kratak uvod u osnove plesa drevnih afričkih plemena.

Velika tri boda kruže iznat Ešburton Grova, i čekaju da ih neka smjela lica pokupe i stave u svoj džep. Nadam se da ćemo još jednom pokazati zube, i zadržati sav plijen. Plijen koji će osim pozicije na tabeli, da ulije i ogromnu dozu samopouzdanja svim igračima. I da pokažu svima , kako ih ništa ne može zaustiviti u njihovoj namjeri da postanu šampioni !

Arsenal4Life && Gunner4Ever !

Read more...

Počelo je ...

Ne znam da li postoji matematička operacija, doktoriski nalaz, fizički algoritam ili jednostavno logičko objašnjenje zašto se "to" stalno dešava. To prokletstvo nas prati stalno. Njegova sjena je uvijek iza nas, pa čak i u potpunom mraku gdje ne možete vidjeti prst pred okom.

Svi znamo da je Premier liga, fizički najzahtjevnija. Ali majku mu njegovu, [ inače ovo govorim samo kada sam jako ljut ili iznerviran] zašto se to dešava samo nama. I nemoguće je da samo jedan klub konstantno ima probleme sa povredama. Istina, Everton muče isti problemi ali u znatno manjoj mjeri nego nas. Pa zar je Emirates uklet? Neko će pomisliti da sam sujevjeran. Ali neka mi neko od tih istih što imaju takvo mišljenje kaže odgovor na jedno pitanje : Koliko smo trofeja osvojili i koliko su naši igrači bili zdravi ?! Trofeji se mogu objasniti, smjena generacija i naše vrijeme dolazi. Ali kako opisati "to" čudo što nas je spopalo za gušu i ne dozvoljava da slobodno dišemo. Taj teret na leđima i pritisak na prsima je jednostavno prevelik ! Postavlja se pitanje : Kako se uopšte suočiti sa ovim "zlom", a sačuvati ambicije i ostvariti ciljeve ?! Da li je za nas uspijeh veoma relativan pojam ? Objektivno, uspijeh je ostati konkurentan u svim takmičenjima. A sve više od toga je apstrakcija.

Pred medicinskim timom Arsenala je nemoguća misija. Ali ne samo pred njima, nego i pred svim igračima. Dok mi, navijači, imamo samo dvije obaveze. Jedna je da nikad ne prestanemo pružati podršku našim momcima, a druga je da se bezrezervno molimo za njihovo zdravlje. Možda će mo onda i mi i oni biti sretniji .

Read more...

Šta ONE vole ?

Pozdrav Gunneri ! Uvijek me muči jedno pitanje, a nadam se da ću od vas - tačnije od njih dobiti odgovor. Svi znamo da je fudbal najveća sporedna stvar na svijetu i u to ne sumljam. Kud kod da krenete, na kafu, autobus, da platite račun u banci, možete biti svjedoci razgovora kojima je glavna tema iz ovog začaranog svijeta. Ali u 99,9 % slučajeva ,učesnici tih razgovora su pripadnici muškog pola. Gdje su tu one? Na najpopularnijoj socijalnoj mreži , od trista i kusur prijatelja, 10 su sigurno one koje u svom imenu takođe imaju i ime našeg kluba, ili su sa njim povezane na bilo koji način. Ako postoje cure, djevojke ili žene koje navijaju za naš klub , onda sigurno postoje i one koje navijaju za neki drugi. A to je onda nimalo beznačajan broj. Problem je samo kako ih indentifikovati u stvarnom životu. Kada ne možete "otvoriti" njen profil i vidjeti da li tu možda ima koja slika od nekog kluba. Ali kada bi na bilo koji način to mogli saznati, vjerujem da bi život bio zanimljiviji :)

Ono što me je još veoma interesovalo, je i to kako su one počele da navijaju za jedan klub. Da li i kako doživljavaju pobjede i poraze ? Možda je to samo ljubav prema nekom igraču, koja jednog dana preraste u nešto više, ili ipak ne ? Kako bi to bilo imati djevojku, koja utorkom i srijedom umjesto da vas gnjavi odlazcima u grad na piće, ostaje sa vama gledati Ligu Šampiona. I to na njeno insistiranje. Kako je to kada zajedno strijepite 90 minuta, a onda neko od naših zatrese protivničku mrežu ? Da li i one grizu zanoktice, i brišu oznojene dlanove ?

Imao sam priliku da razgovaram sa jednom djevojkom, koja je zbog Aršavina počela navijati za naš klub. Poslije europskog prvenstva u Njemačkoj, kada je on jednostavno eksplodirao, ona je nastavila da prati njegove utakmice i naravno javila se ljubav prema našem klubu. Postala je veliki navijač Arsenala. Ovo prilikom zelim da se zahvalim na njenoj pomoći u rasvjetljavanju ove teme. Nadam se da će mi u tome , ali ne samo meni nego i svima onima koje muče slična pitanja, pomoći dame koje posjećuju ovoj blog.

Read more...

Almunia - Može li opet biti onaj stari ?

Svi se sjećate poslednje sezone Jensa Lemana a dresu Arsenala. Taj čudnovati Njemac je bio prava zvijer na golu. Golman koji je branio nemoguće a primao jeftine golove. Pamtimo svi njegova istrčavanja, koja smo posmatrali veoma pažljivo i u nadi da će na vrijeme stići do lopte. Dok su mu penali bili poslastica - kao ona Rikelmeov u polufinalu Lige Šampiona. U svakoj utakmici je davao maksimum i u najmanju ruku možemo da smo imali veoma dobrog golmana.

Ali onda se sigurno sjećate čovjeka koji tog istog neustrašivog Lemana izbacio iz prvih jedanaest. Čovjeka koji je svojim odbranama dobio sipmatije navijača. Na kraju sezone Leman je otišao u Štutgart i Almunija je naslijedio broj 1. Imao je odličnu sezonu, kao i većina igrača. Nažalost , tu sezonu nismo osvojili, svi znamo kako i zbog čega. Svojim dobrim partijama zadobio je ugled kako kod trenera tako i kod igrača. U odsustvu Galasa vodio je tim kao kapiten. Hronološki gledano karijera mu se razvijala uzlaznom putanjom. I taman kad smo svi pomislili da imamo veoma dobrog čuvara mreže, on je u novu sezonu ušao sa kiksovima. Ali ne samo on, nego i cijeli tim. Na kraju smo se borili sa Vilom za 4. mjesto i u tome smo i uspjeli. U prethodnoj sezoni smo svi očekivali novog golmana ali klub nije imao dovoljno novca da popuni sve rupe. Španac je i dalje ostao br. 1. Njegov performans je ostao isti, samo su rezervni golmani dobijali više prilika koje nisu dobro iskoristili.

Nakon dužeg vremena, financijska situacija u klubu se popravila. Imali smo za nas nevjerovatnih 45 mil funti. Navijači su već smišljali spisak novih igrača na svojim listama. I kod velike većine, prvo mjesto na toj listi je zauzimao novi golman. Jedni su željeli Aknifeeva, drugi Harta a treći Švarcera. Još su se tu spominjala imena poput Marketija i Stekelenburka. Na našu nesreću ni jednima, ni drugima a ni trećima želja nije ispunjena. Ostali smo kratkih rukava na toj poziciji.

Prelazni rok je završen a sezona je tek počela. Ostaje nam samo nada, da će ovaj čovjek opet skupiti snage da postane onaj stari dobri Almunija, na koga smo znali biti veoma ponosni nakon završenih utakmica.

Read more...

Ovo je priča o njima.....

Prelazni rok je završen. Naš klub je veoma dobro odradio taj posao. Kažem to iako sa sigurnošću znam da će neki od vas reći da je moglo bolje. Moglo je, jer uvijek može bolje! Ali je moje lično mišljenje da trebamo biti veoma zadovoljni. Bogatiji smo za tri odlična igrača, od kojih dvojica imaju veoma dobru reputaciju, kao i iskustvo igranja u elitnim takmičenjima. Jedina stvar koja mi je zadala glavobolju je dolazak van der Vart-a na White Hart Lane i to u našem stilu - za džabaka ! (Samo 10 mil. ?!!!)Što je bilo - bilo je. Glupo je da se zamaramo nekim stvarima na koje jednostavno nemamo nikakav uticaj. Budimo zadovoljni onim što imamo , jer prije par sezona nismo imali ni pola onog što imamo sada. A to je odličan napad, sjajnu sredinu i veoma solidnu odbranu.

Imamo jednog van Persia kome su potrebni milimetri slobodnog prostora da napravi haos! Jednog Maurana Šamaka, koga slobodno možemo prijaviti za Zlatnu Ligu, disciplina - skok u vis! Tu je omaleni ruski virtuoz koji svaki put ima nešto novo da pokaže. Tio Volkot sa svojom kolekcijom filmova : Najbrži i Najžešći 1, 2 i 3 kao i Uhvatime ako možeš ?! Iza sviju navedenih stoji mali Mozart sa brojem sedam na leđima i komponuje završne pasove. A odmah do njega dva Francuza - jedan visok i jak kao stijena a drugi malen i spretan. Kažu da je jednom protiv "nekog" portugalskog kluba napravio dar-mar. Kad nam baš ne ide tu je naš kapiten. Pa ako treba ući i na 15 minuta, postići dva pogodka i izaći napolje. Zadnji u veznom redu je naravno nebeski ratnik Song. Još uvijek vjerujem da će jednom poslije utakmice redari naći njegovo srce na terenu.

A sada dolazi najzanimljivija ekipa. Cijelu prošlu sezonu su bili u krupnom planu. Nadam se da im je ta preokupacija izčezla sa liste želja. Inače ćemo opet gledati vatromet pred našim golom. Možda u Viganu bude i petardi. Prvo počinjemo od najboljeg među njima - Tomija. Momak razmišlja brzo i učinkovito. Oko za dva oka i zub za cijelu vilicu. Dok se na jednoj strani terena sanira šteta koju je Verminator napravio, gledaoci će za džabe moći da uživaju u plesnim čarolijma moćnog Ebuea. Sanja će kao i obično samo sleći ramenima i još jednom pokazati zašto je on taj koji treba da bude glavni aktor u reklami za Blend-a -Med. Naravno Kosijelni će idalje pričati viceve Almuniji na samo njima razumljivom jeziku. Kliši će se žaliti da opet ima problema sa leđima i da nevidi razlog zašto mu nisu naručili kosmodisk. Fabijaski idalje nastavlja skupljati lopte iza gola. Dok će Skilaći pokušati na jedan kuluran ali pomalo grub način objasniti sudiji zašto baš mi moramo da pobijedimo.

Želio sam na jedan simpatičan, dobronamjeran i meni lično neuobičajen način predstaviti naše glavne igrače. Iskreno se nadam da ste uživali u čitanju ovog posta, i da sam Vas bar za trenutak odvojio od svih problema kojima ste opterećeni.

Veliki pozdrav za moje vjerne čitaoce !

Read more...