It's time for Arsenal !

Svjetsko prvestvo je završeno. Španija je po prvi put postala svjetski prvak. Dok je Holadnija, po treci put izgubila u finalu. Ali čudna je to nacija. Kako se moze desiti da jedan od najboljih igrača u istoriji neke zemlje, izjavi da u finalu navija za protivničku ekipu ?! Naravno, govorimo ni manje ni više nego o Johanu Krojfu. Ali od danas nas više ne interesuje Krojf, Spanija, Holadnija i cijela povorka koja je otputovala u zemlju zlata i dijamanata. Od danas pa sve do juna iduce godine u centru pažnje nam je samo Arsenal!

Već za par dana igramo prvu prijateljsku utakmicu. Jednima mozda ne toliko značajna, tek malo jači trening. Dok drugima ona, pa i sve iduće, predstavljaju malo finale. Finale u kojima su dobili šansu da pokažu šta zanaju i zašto su tu. Da izadju na teren i jasno kažu da se na njih može računati! Da budu tu kada opet krene bujica povreda. I da bez zanosa i straha odrade svaki zadatak koji im bude povjeren.

Imam neki čudan osjećaj pred početak ove sezone. Taj osjećaj mi govori da je ovo sezona u kojoj ćemo sigurno osvojiti neki trofej. Pa ako treba i Karling kupa, ali neka to bude trofej koji će prekinuti ovaj post od 5 godina. Za razliku od prošlih sezona, i igrači izgledaju dosta samouvjereno. Valjda to dolazi za godinama, koće ga znati. I sam Profesor je rekao da je pitanje trenutka kada ćemo ponovo imati ekipu koja će odigrati sezonu bez poraza. Ovo samo još jednom pokazuje njegovo beskrajno povjerenje u naše igrače.

Došlo je vrijeme za žetvu. Žetvu u koju je uloženo dosta vremena, rada i znoja. Godine osporavanja vjere u mlade igrače će sada biti bačene pod tepih, da tamo jednom za svagda i ostanu!