Budućnost Arsenala na tuđim ramenima ?

Ovih dana smo bili svjedoci raznih izjava našeg trenera koje su bile vezane za transfere. I uglavnom se svode na jednu istu rečenicu :"Za nas je ovaj prelazni rok mrtav." Ali to nije tačno ! I to dokazujem činjenicom da ekipa sa Kreven Kotidža ne odustaje od potrage za golmanom. Ustvari radi se o jednom čovjeku - Šeju Givenu.

Naime, on ima čvrstu želju da napusti Građane nakon što je zbog povrede ramena izgubio svoje mjesto u prvom timu. Pored Fulema, veliko interesovanje je pokazao i naš klub, ali zbog činjenice da Siti ne želi prodavati svoje igrače rivalskim klubovima tu smo ostali kratki. Ovih dana već pomenuti golman obavlja medicinske testove i u slučaju da budu pozitivni, možemo očekivati da se ostvari transfer Marka Švarcera. Time bi napokon riješili pitanje golmana na kraći vremenski period.

Neznam zašto, ali sigurno postoji dobar razlog zbog koga Profesor konstantno zataškava ovaj transfer. Na nama ostaje samo da se nadamo da će Givenovo rame izdržati test, jer o njemu ovisi naša cijela sezona!

Read more...

We need a Hero, He's gotta be strong and He's gotta be fast...

Izvojevali smo veliku pobjedu i zasluženo osvojili sva tri boda. Vidjeli smo da Big Sam ne odustaje od svoje taktike koja se zasniva na veoma gruboj igri, pa ponekad gledaoci pomisle da gledaju ragbi a ne fudbal. Osim velike grubosti Roverse je krasio i sam stil igre poznat pod nazivom bunarenje. Ovak stil igre vam uglavnom garantuje jedan pogodak. Sve više od toga je sreća. Možda je taj jedan pogodak dovoljan kada igraju protiv nekih klubova. Ali protiv kluba kao što je Arsenal, jednostavno nema šanse!

Ova utakmica je bila prvi ozbiljan test za naše momke. Test snage, volje i test hrabrosti. Uspješno smo prošli sva tri. Na terenu izgledamo veoma samouvjereno i iskusno. Igrači kao da čezne za fizičkim duelima. Kao da su pušteni sa lanca. Skaču, nasrću, galame i uništavaju sve što se ispred njih nalazi. Izlaze na teren sa samo jednim ciljem - pobjeda ! To je ona odlučnost koja nam je nedostajala svih ovih sezona. Valjda to dolazi zajedno sa iskustvom. Znamo kada treba stati na loptu i umiriti igru. Napad i sredina su nam odlični. Vidi se mala neuigranost Šamaka, ali je sve bolji iz utakmice u utakmicu. Momak je prava radilica. Koliko se samo puta vratio i oduzeo loptu protivniku! Čovjek polako postaje moj novi heroj.

A ako želimo da osvojimo titulu, onda će nam ovakvi momci trebati. Tu je još jedan koji se posebno ističe - Volkot! Momak je naprosto eksplodirao. U dvije utakmice je postigao 4 gola. Henry je bio i ostao legenda, a bogami ovaj momak neće biti samo jedan u nizu igrača koji će proći nezapamćeno. Nije bitno kojom nogom šutira, i sa koje pozicije. Brzinu ne smijem ni spomenuti kao i sve veću kreativnost koju pokazuje na terenu.

Ovo je samo najava onoga što ćemo gledati u idućih par godina. I sada zvanično mogu reći da smo dobili novog Henry-a i novu legendu! Novu mašinu za postizanje pogodaka. Mašinu koja donosi uspijeh. Idući put kad bude ulazi na teren, slobodno ustanite i pozdravite našeg novog heroja - našu novu legendu !

posjetite naš forum: http://arsenalusrcu.forumotion.net/

Read more...

Loša procijena ili ispravna odluka ?!

Svi znamo da nas je Viliam Galas napustio i nastavio karijeru u drugom klubu. Na našu nesreću ponovo je odabrao rilavski klub, i mislim da mu tu stvarno ne smijemo zamjeriti. Nismo bili ljuti kad je došao iz Čelzija a sad bi kao trebali kad odlazi u Totenhem. Taman posla ! Ono što mene muči je činjenica da smo zbog njegovog ponašanja izgubili igrača kao što je Kolo Ture. Igrač koji je svim svojim srcem volio klub i klub je volio njega. Da li je tada, prava odluka bila zadržati Galasa a njega prodati ? Nadam se da odogovor slijedu u daljem tekstu.

Ako bi sada tražili odgovor na ovo pitanje, mislim da bi bilo besmisleno. Lako je biti general poslije bitke. Teško je bitku vojevati. Prvo ću napraviti veoma kratku analizu obadva igrača. Jedan je brz, okretan, tehnički potkovaniji, srcem hrabriji i može igrati na više pozicija. Drugi je odličan u skoku, sjajno markira igrače, sve što ima kaže vam pravo u oči i ima veliko iskustvo kao i autoritet . Šta odabrati ?! Ako se Venger nije mogao odlučiti kako onda ja da se odlučim. Htjeo je da zadrži obadvojicu, a u dvije sezone je ostao bez njih. Kako general Džordž S. Paton kaže : "Neznam šta je ključ uspijeha, ali ključ neuspjeha je sasvim sigurno u pokušaju da se svima udovolji! " Njih dvojica zajedno nisu mogli, iako nam je Profesor govorio da su to profesionalci i kada izađu na teren u glavi im je samo maksimalan doprinos timu. Naravno, na terenu se to nije dešavalo. Odbrana je pucala a mi smo gubili bodove. Uprava je očekivala ili njihovo pomirenje ili odlazak jednog igrača. Nažalost desilo se ovo drugo.

Galas je bio kapiten, jedan od najboljih štopera u to vrijeme i postigao je par ključnih pogodaka u zadnjim minutama utakmice. Svi pamtite gol iz kornera protiv Čelzija a isto tako u zadnjim minutama protiv Mančestera. Pošto je želio ostati u klubu po svaku cijenu, Kolo je i sam zaključio da bi i za njega a isto tako u tom trenutku i za klub bilo najbolje da svoju karijeru nastavi u drugom okruženju. I dan danas se sjećam šta je izjavio kada je napustio Arsenal. "Sjećam se sezone 2003/04, svi smo bili kao braća. Dali bi život jedni za druge, bez razmišljanja. A sada je sve drugačije...."

Nema više ni Galasa ni Turea. Obadvojica su dala veliki doprinos klubu i na to im moramo biti zahvalni, gdje god da igraju. Nevrijedi više lupati glavu šta bi bilo, kad bi bilo... Jer život, život nema reprizu!

Read more...

Srce Na Teren !

U prethodnim sezonama nismo osvojili ama baš ništa. Istina, bili smo uvijek veoma konkurentni u svim takmičenjima , ali nam je na našu nesreću i uvijek falilo ono nešto što bi nas uzidiglo za stepenicu više. Stepenicu na kojoj se nalaze slava, ponos i sreća. Stepenica na kojoj se piše istorija. I to ne da se piše, nego se suzama i znojem uklesava u viječne stijene koje uspravno stoje vijekovima i čuvaju vaše ime od zaborava. Čuvaju ga i tjeraju druge da sa poštovanjem izgovaraju vaše ime.

Da bi to uspjeli, potrebne su vam tri stvari : znanje, hrabrost i poštovanje. Znanje imamo. Igramo najljepši fudbal na cijeloj zemaljskoj kugli. Poštovanje takođe imamo. Kako prema sebi tako i prema protivnicima. Ono što nam je sve do sada nedostajalo je hrabrost. Hrabrost da govorimo, hrabrost da se branimo i hrabrost da se borimo za sa ono što nam pripada. Da se borimo za naše želje, ideje i snove. To nam po rođenju pripada i to nam niko i nikad nemože oduzeti. Da bi jedna ekipa, grupa ili porodica bila kolektivno hrabra, ona onda mora biti hrabra i induvidualno. Pogledajte samo nekoliko igrača koji su stizali u poslednji par sezona. Sanja, Nasri, Vermalen, Kosijelni, Šamak. Sve su to igrači koji postavljaju glavu tamo gdje drugi neće ni nogu. Igrači koji imaju određen autoritet.

Sve ovo ste mogli da vidite u poslednjoj utakmici. Naši igrači su se borili kao lavovi. Prije svega imali smo odličan stav prije same utakmice. Kada su izašli na teren znali su da su došli po sva tri boda. Splet okolnosti je bio nesretan pa smo primili pogodak prije nego što smo postigli. Ali oni nisu klonuli ! Digli su glavu i hrabro krenuli ka protivniku koji nije bio nimalo lak, naivan i neiskusan. Bilo mi je veoma drago vidjeti Dijabija i Nasrija kako ulaze u duele protiv dva protivnička igrača. Kako se legendarni Džejmi odbija od Šamaka kao od stijene. Ne zato što je fizički jači, već zato što je hrabriji. Zato što zna će samo tako njegovo ime kao sada biti spominjano i upamćeno. Kako njegovo ime tako i imena svih ostalih koji su samo prividno napustili onaj stadion, a dušom i tijelom su još tamo. Čekaju da ih pozdravimo i da im odamo počast koju zaslužuju.

Zato ih ne napuštajte! Kada skeleti napuste teren, pogledajte ga ponovo! Pronaći će te njihova srca, kako idalje kucaju. Kucaju i čekaju Nas da ih pokupimo i vratimo njihovim gospodarima koji su ih nesebično ostavili jer nisu imali snage da ih vrate tamo gdje pripadaju. A na nama ostaje samo da skupimo samo toliko hrabrosti da to i uradimo !

Read more...

(Ne)zadovljni bodom ?

Prva utakmica je iza nas. Izvukli smo bod uz dosta sreće, ali zasluženo taj bod nosimo kući. Još jednom se pokazalo da na Enfildu nikad nije lako. Pa čak i kad imate igrača više veći dio takmice. Da li trebamo biti zadovoljni ? Iskreno se nadam, da ću odgovor dobiti kada zavrsim ovaj tekst.

Igrali smo dobro. Istina, sa igračem više, ali i da su sastavi ostali ravnopravni, gledali bi veoma sličnu utakmicu. Liv'pool-u je jednostavno nedostajala ideja. I to jasna ideja, koju su jednostavno izgubili istog onog trenutka kada su i izgubili Xabi Alonsa. Od tada to jednostavno nisu oni. Njihova igra se svodi na duge lopte Džerarda prema Kujtu ili Lanetu, odnosno u prostor prema Ngongu i kasnije Toresu. Imali su jednu ozbiljnu priliku i iskoristili su je na najbolji mogući način. Ali neću više da kometarišem njihovu igru, već našu. Ipak ovo je blog o Arsenalu a ne o Liverpulu. Mi smo igrali sa jednim igračem u sredini, umjesto tri. Kad kažem jednim, onda mislim onim jednim pravim - Nasri. Vilešer je bio kao prekidač. Čas uključen, a čas isključen. Za trenutak bljesne kao iskra, a onda ga nema nigdje. Ali ni njegov kompanjon Diaby nije bio nista bolji. I takav će da bude dok god bude igrao zadnjeg veznog. I sami ste mogli vidjeti. Pa čovek se trga od želje da ide naprijed , a jednostavno ne smije da prekrši naredjenje. Srce hoće jedno a razum drugo. Više je bio skoncetrisan da ostane na poziciji koju je trebao da odigra, nego na dužnosti koje nosi ta pozicija. Da su u sastavu bili Cesc i Song, mogao bih se opkladiti u šta god hoćete da bi sada imali dva boda više.

Iako su obadvojica zakazala, može se razumjeti. Jedan mlad i neiskusan, a drugi ne igra na prirodnoj poziciji. Ako uzmemo u obzir današnju igru naših veznjaka onda je napad igrao veoma dobro. Aršavin nije igrao na svom nivou ali ipak solidna partija. Ebue je mnogo pomogao Sanji, ali ga je bilo i u napadu. Za Šamaka samo riječi hvale. Čovjek je prava radilica i odličan timski igrač. I nakon ulaska RvP-a vidimo da će zadržati svoju poziciju, a Robin ide na mjesto krilnog napadača. Tu će imati mnogo više prostora da pokaže svoj raskošan talenat. Sa ovom trojicom igrača, mislim da imamo najbolji napad u cijeloj ligi.

O odbrani ne vrijedi trošiti puno riječi. Sve super osim Almunije. U kornerima umjesto lopti, on lovi komarce. Kosijelni je imao veoma dobar meč. Drugi žuti je malo diskutabilan, ali bilo kako bilo mi nemamo prave zamjene. Nadam se da će Venger sada defintivno dodati gas u potrazi za još jednim štoperom.

Odigrali smo kako smo odigrali. Mislim da nebi trebali biti nezadovoljni sa bodom u gostima, i to protiv tima kao što je Liverpul. Pogotovo ako uzmemo u obzir da su nam nedostajala dva najbolja igrača. Sve u svemu, mislim da će ovo biti jedna dobra sezona. Sezona u kojoj ćemo svima pokazati da mi to hoćemo i najvažnije da mi to možemo !

Read more...

Vrijeme je za Fudbal !

Prvo hoću da Vam poželim sretnu i uspješnu Novu Godinu. Godinu koja počinje u Augustu a završava u Maju. Želim više uspijeha i našim igračima. I svima onima koji imaju veze sa našim klubom. Od običnih redara pa sve do onih što sijede u kožnim foteljama.

A danas počinje cirkus! Cirkus sa najboljim izvođačima u cijelom svijetu. Njihovi nastupi će vam oduzimati dah, tjerati vas na plač, nabaciti vam osmijeh ili izazvati veliko oduševljenje. Pa tako čitavu godinu. I evo, pišem ovaj post, a sat nemilosrdno otkucava. Nedozvoljava da u miru smišljam tekst, već mi misli odnosi na mjesto gdje i vaše pristižu svakog časa, minuta i svake sekunde. Danas letimo u krug iznad Ešburtona, kao ptice pred oluju. I vidim neka poznata lica, i sretna su. Vidim im to u očima. Ispunjene su srećom i velikim nadanjem da ćemo nakon petogodišnjeg posta opet osjetiti miris slave.

Danas igraju naši rivali, ali to nas ne zanima. Mi živimo za sutra! Mogu samo da zamislim kakva će to biti atmosfera. Kada igrači izađu na proključali Enfild Roud! Skauzeri će pjevati "You Never Walk Alone " i nikome neće biti svejedno. Posebno ne jedanaestorici naših ratnika, koji će bez imalo straha a sa velikom željom ostaviti svoje srce. Žao mi je samo što najveći među ratnicima propušta meč. Moj miljenik Aleks Song! Znam da će nam faliti, osjetiće se to na terenu. Ali tu smo mi navijači, i oni što su na stadionu i oni kraj malih ekrana. Svi će imati isti zadatak koji će sa zadovljstvom biti obavljen. Zato još danas letite iznad Londona a sutra.....SUTRA SVI NA ENFILD !

Read more...

Ah, ta odbrana !

Od samog svog početka, fudbal se zasnivao isključivo na napadu. Formacije su bile tipa 2-8, a cilj je bio postići što više golova. Kako je ova igra bivala sve popularnija, tako se fudbal polako počeo usavršavati. Sve više i više igrača je bilo zaduženo za defanzivne zadatke. Danas , u modernom fudbalu, ključ ispijeha svake ekipe je dobra odbrana. A to je upravo najveći problem naše ekipe. Uzmimo naprimjer Man Utd. Na golu imate jednog odličnog van der Sar-a. A ispred njega stoje dva diva : Vidić i Ferdinad. Ako kojim slučajem nešto uspije umaći dvojici pomenutih, tu je fantastičan golman da to ispravi. Slični primjeri su i za Chelsea i Liv'pool. A ovako stvari stoje kod nas ....

Pod br. 1 : Treba nam siguran golman! A ovo je zadnji put ove godine, da spominjem i uopšte pišem o ovom problemu. Ne želim više da strijepim , svaki put kada idu visoke lopte. Da razmišljam da li će onaj zevzek na vrijeme izaći i pokupiti loptu. E pa to me više ne interesuje ! Hoću nekog luđaka na golu, da se dere na cijelu ekipu i za najmanji propust ! Ima zemlja da se trese kad krene istrčavati na loptu. Nekog koga će naši igrači da poštuju a protivnički da se boje.Da li tražim previše ? Zar ne postoje više golmani kao Leman i Bufon ?! Imamo € 36 mil. i mi pored ovakvog skaut sistema ne možemo da nađemo golmana. Ovo postaje smiješno ...

Br. 2 : Štoper. Drago mi je da će se ovo pitanje riješiti do kraja augusta. Spahić je na korak od prelaska. Ostali su samo detalji oko ugovora. Mislim da će to biti baš ono što nam treba. Neko iskusan, da dijeli savjete mladim lavovima. Šteta što nas je Sol napustio - uzor, autoritet i ogromno iskustvo u Premier Ligi.

Iskreno se nadam, da ćemo od septembra mjeseca imati novu jedicu, novu nadu i novu legendu na našem golu. Ako se kojim slučajem to ne dogodi....hmm...pa ništa, ostaje nam samo da se dano-noćno milimo Bogu, da jedan od one dvojice klauna napokon proradi.

***Gunner4Ever&&Arsenal4Life***

Read more...

Priča o jednom dječaku

Ovo je priča o tome , kako je jedan dječak postao muškarac. Na tom putu postanka, prešao je trnovit put. Put na koji se možda mnogi ne bi usudili da krenu. Kao što u svakoj priči, glavni junak obično ne stiže do cilja bez svog pomoćnika, tako i ovde malom dječaku na putu da postane muškarac, pomaže jedan čovjek koji nesebično daje i poslednje atome snage, da bi dječak istrajao na tom putu. Pa počnimo...

Glavni junak ove priče se zove Francesc Fabregas Soler ili jednostavno Cesc. Kada je imao šesnaest godina, Cesc je odlučio da postane neko i nešto. U toj namjeri mu pomaže njegov pomoćnik Arsen Venger. Da bi ostvario svoje snove, morao je da napusti porodicu, prijatelje i sve ono što je nekad volio. Putovao je dugo, da bi na kraju stigao u jednu zemlju, u kojoj je njegova profesija strast i način života. Odmah je počeo da uči njihov jezik, a ujedno i da trenira. Da pokaže svima kako je on taj na kojeg u budućnosti mogu računati. Iz dana u dan sve je više napredovao. Kako u školi tako i na terenu. Kao rezultat marljivog rada, vrlo brzo je dobio šansu za kojom je čeznuo u rodnoj zemlji. Šansu da izađe na teren sa ostalih deset, koji su jedni od najboljih u svome poslu. Njegov pomoćnik ni jednog trena nije posumljao u svoju odluku, koja se ubrzo pokazala ispravnom. Cesc je rastao i kao čovjek i kao igrač. Počeo je da piše istoriju, kako svoju tako i istoriju cijelog fudbala. Postao je najmlađi Arsenalov igrač koji je ikad zaigrao u prvih jedanaest. Zatim najmlađi igrač koji je postigao pogodak u cijeloj klupskoj istoriji. Utakmice su se nizale jedna za drugom, kao i broj pogodaka i asistencija. Počeo je da izrasta u igrača o kom ste samo mogli sanjati. I to u našeg igrača koji je svaki sekund svog života privržen svom klubu - svojoj porodici.

A onda su se pojavili ONI ! Tražili su ga nazad ! Kao majka kad ostavi bebu na nečijem pragu. Pa kad dođe poslije nekoliko godina, i vidi kako je to dijete postalo čovjek, i kako je sretno sa ljudima koji su mu pružili šansu za život, tek onda se u njoj probudi majčinski instinkt i želi to dijete nazad. Želi da ga istrgne, izčupa i ukrade iz srca onih ljudi koji su mu podarili sve što su mogli. Kao da ti ljudi nikad nisu ni postojali. Kao da su oni samo lutke , koje bespomoćno stoje u kutiji, dok ih neko ne zatreba. Ali mi nismo lutke ! Mi smo od krvi i mesa. Mi imamo i srce i dušu. I to jače srce a dušu veću nego ONI. Dušu da pomaže i srce da kuca za svakog od nas! Mi ne otimamo ništa što je tuđe , već samo branimo ono što je naše. Pa i ako treba da budemo gori i od samog zla. Tek će onda, jednom za svagda , shvatiti da smo riješili da ga sačuvamo.

Read more...

Tek su stigli a već ih volimo !

Preko noći su postali naša nada, naši ljubimci i naši heroji. Kada igrači izađu na teren, tražimo prvo njih, pa tek onda gledamo ko je tu od ostalih. Da li nam se to dešava zbog dugog priželjkivanja kvalitetnih igrača ? Ili možda sumljamo u njihov kvalitet, pa nemožemo dočekati da nas razuvjere ?

Pokušaću da dam odgovore na ova pitanja.

Ako se vratimo u ne tako daleku prošlost, onda možemo vidjeti da su jedino Aršavin i Šamak imali popularnost globalnih razmjera. Kad kažem popularnost, ne mislim bukvalno, već to da kome god ste, ako je iole pratio fudbal, spomenuli njegovo ime dobili bi povratnu informaciju. Vermalen, Kosijelni, Almunia, Sanja pa čak i Nasri, Henry, itd... Svi ovi igrači su morali da prođu "test" kod navijača. Morali su dokazati da zaslužuju nositi dres Arsenala! Ali svima je to pošlo za rukom. Ama baš svima ! Čim bi postali naši igrači, skidali bi njihove slike, postavljali njihove pozadine, avatare i sl. Zašto ? Zato što mi jednostavno neznamo drugačije. Zato što kod sviju nas važi : "In Arsene We Trust!" Zato što smo mi posebni i upravo ovo to potvrđuje.

Nadam se da će kao i do sada, ovi momci ispoštovati naše povjerenje. Povjerenje koje im lako ukazujemo, ali kada nas jednom iznevjere onda će stvarno biti teško vratiti to povjerenje nazad. Znate o kome govorim. U prvom redu tu su Ešli Kol i Flamini. A misterija oko Adebajora izgleda nikad neće biti rješena. Ja sam kao i većina vas koji ovo čitate, dao bezgranično povjerenje novim momcima na Emirates-u i vjerujem da će nam to vratiti na najbolji mogući način. Jedan golovima i asistencijama a drugi manjim brojem pogodaka u našem golu.

***Gunner4Ever&&Arsenal4Life***

Read more...

First Day In Office !

Emirates kup je završen. Naša ekipa je opet bila pobjednik i to po treći od ukupno četiri do sada održana turnira. I to turnira koji iz godine u godinu postaje sve veći pa slobodno rečeno brend kluba. Ne samo da je odličan marketinški potez već ujedno i odlična predsezonska provjera za naše momke. Gledajući obadvije utakmice, jasno su se mogle uočiti male promjene u taktičkom smislu u odnosu na prethodnu sezonu. Pogotovo što se tiče defanzivnog dijela.

Formacija je zadržana. Znači 4-2-3-1 je sistem koji ćemo koristi i tokom ove sezone. Ono što me raduje je to da smo poradili na dubini naše igre. Zadnja linija više ne stoji onako visoko kao nekad. Dosta je situacija kada su krilni napadači dolazili na 40 metara da prime loptu. I ne samo oni, nego i centralni napadač. Razmak izmedju odbrane, sredine i napada u većini slučajeva je bio odličan. To se najbolje moglo vidjeti protiv Milana. Jednostavno protivnik nije imao ideju kuda spovesti loptu ka napadu. I kad su je ubacivali uzmedju naših zona, zbog dobrog pozicioniranja igrača brzo smo je vraćali u naš posjed. Vjerovatno će se većina vas zapitati : Kako odbrana odlično funkcioniše , u dvije utakmice smo primili tri pogodka ?! Ako uzmemo u obzir da je sastav ekipe bio veoma šarolik, sa par golobradih momaka na ključnim pozicijama, a ujedno i sam princip bodovanja koji vas tjera da postižete golove, onda su to dovoljni razlozi.

Napad nam ide odlično, kao i prethodne sezone. Šamak se odlično snašao u ulozi centralnog napadača, i stvarno neznam da li će je zadržati pri povratku RvP-a. Lično bih volio da Robin igra kao krilni napadač. Tu bi imao dosta više prilika za šut i dribling, u čemu je mnogo, mnogo bolji nego u skok igri. Zatim, Marokanac je sjajan timski igrač , puno se trudi a isto tako odlično uvodi saigrače u igru. Momak na koga treba obratiti posebnu pažnju iduće sezone je sigurno Nasri. Velike su šanse da će mo ga gledati kako igra u sredini, a tad nastaje dar-mar za protivnika. Zajedno sa Seskom i neumornim Songom, imali bi odličan trio. Istina, sredina bi patila zbog visine, ali kad bi imali loptu u posjedu zamislite kakve bi tek onda pravili kombinacije.

Što se tiče trasnfera, tu neću ni da pomišljam o kraju priče. Prema svemu viđenom , Đuru jednostavno nije spreman da bude prva opcija u slučaju povrede Vermalena ili Kosijelnog. Čak smo ga u prvoj utakmici mogli vidjeti na poziciji zadnjeg veznog i jasno se vidjelo da čovjeku nedostaje utakmica u nogama. Što se gomlana tiče, tu sam doživio veliko razočarenje vidjevši Almuniju i Fabijaskog na golu. Dok je Ščežnji sjedio na klupi ! Nadam se da ćemo od septembra mjeseca biti bogatiji za jednog štopera kao i golmana. Pa makar on bio luđak kao Jens Leman i branio nemoguće a primao neke šugave golove što bi se svaki normalan golman postidio.

***Gunner4Ever&&Arsenal4Life***

Read more...