Arsenal u Srcu: August 2011

Welcome To My World !

Šta je to ustvari biti navijač ? Kako se postaje, i da li se ikad može sa tim prestati ? Da li ste se nekad zapitali, kako i kada ste uopšte kročili u ovaj začarani krug ? Nadam se da ću uspjeti da dam odgovor na ova pitanja, i bar zatrenutak, odvojiti vas od problema koji su zadesili naš klub.

Biti navijač, je sigurno jedna od najtežih "profesija" koje postoje na ovoj planeti. Možda ne i toliko teška, koliko komplikovana - i čudna, naravno. Jer ona je odbarala vas, a ne vi nju. U trenutku kada se to desi, vaša duša postaje dom nečega što će vam promijeniti život - zauvijek !

Iz dana u dan, trenutaka kada ostale stvari nisu bitne, već samo ono što se desilo, što će se desiti ili što se dešava u devedeset sudbonosnih minuta biće sve više i više. Nervoza uzrokovana iščekivanjem utakmice, ponekad počinje i par dana prije samog početka. Čeka se samo znak sudije, koji pištaljkom i pokretom ruke, otvara vrata onog što se zove magija.

Postajete gost u svijetu, kome su granice pomjerene u beskonačnost. Svijet u kome vas iza svakog brežuljka čeka duga, i otrkivate da vašoj nadi nema kraja. Onda u jednom trenutku, saznajete da dišete ne za sebe - već za njih. I sve što se trudite, radite i pokušavate - usmjerili ste prema nečemu što je u vašim mislima uzvišenije od vas samih.

Dovoljno je sam par minuta, pa da svojim očajem budete odvedeni u najdublje i najmračnije ponore vaše duše. Ali, isto toliko je potrebno i da se iz toga ponora, ne samo vratite na površinu, već i vinete daleko u oblake. Tamo gdje ljubav i sreća daju vječiti osjećaj spokojnosti i sveopšteg zadovoljstva.

Slobodno se možete zapitati, kako se uopšte izvući iz svega ovog ? Ali se prvo zapitajte, da li je to ono što stvarno želite ? Prevažite na kantaru i dobro i loše. Pa će te vidjeti koliko toga dobrog ima više, i svijetleći vas upozorava da ste pogriješili što ste tako nešto, uopšte i doveli na razmatranje. Onda shvatite da ste nemoćni, i jednostavno se prepustite bujici sreće i nadanja da vas odnese u viječnost. Tamo gdje vrijeme nema dimenziju, i minute nisu ni kraće ni duže - već onolike, koliko ih vaša savjest priželjkuje a mašta ostvaruje.

It's Hard To Be A Gooner !

Mislim da ne postoji prava riječ kojom se može opisati kako se sada osjećamo. Da li to tuga ili pak bijes, razdire srca onih koji su pratili istorijski poraz našeg kluba? I pitam se, zašto je sreća nekima uvijek naklonjena, a nekima uvijek okrenuta leđima ?

Da li smo zaslužili poraz - možda. Da li smo zaslužili ovakav poraz - svakako da ne ! Ako pogledate statistiku, vidjećete da nije igrao samo jedan tim. Vidjećete da su oba tima bila podjednaka u šutevima, kornerima i šanasama koje su stvarali. Samo je jedan od njih iskoristio i onu najmanju priliku koja se ukazala, dok drugima to jednostavno nije pošlo za rukom.

I jedni i drugi su uložili sve što su imali u taj meč. Igralo se otvoreno, i mislilo samo na protivnički gol. Možda bi sve bilo drugačije, da je van Persi postigao pogodak iz penala. Mančester tada sigurno ne bi rizikovao, i igrao potpuno otvoreno. Ali šta bi bilo, kad bi bilo .... Od toga sada nemao ništa.

U prethodnom postu sam rekao da mi rezultat neće biti toliko bitan, ali samo ako izgubimo kao ljudi. Kao i svako od vas, nisam ni sanjao da bi se moglo desiti nešto poput ovoga. Ali, bar su ispunili moje očekivanje. Prvi put sam vidio ljude, koji se istinski bore za svaki metar terena. Prvi put sam čuo da pri velikom rezultatskom zaostatku, navijači u Engleskoj i dalje bodre svoj tim. U duši mi je bila ogromna tuga, ali ponos je bio u srcu. Možda neki pomisle da sam lud, ali nikada nisam bio ponosniji navijač Arsenala, kao na toj utakmici. Primali smo pogotke, ali smo bili uzdignute glave, i nismo se predavali. Na svaki njihov pogodak, mi smo trčali više i borili se jače. Par hiljada naših navijača, nadglasalo je šezdeset hiljada njihovih.

Od vas sada tražim da ostanete hrabri, jer najgore je prošlo. Ako budemo imali snage da izguramo sve ovo, vratićemo se samo jači. Jer sada, mi nemamo više šta izgubiti. Svaka sledeća utakmica je kao zadnja. Ko zna, možda ovaj poraz ekipi donese nešto što joj je nedostajalo sve ove godine. Ljudi postaju najviše vezani jedni za druge, kada se zajedno nadju i istim problemima. I što su problemi veći, oni iz njega izlaze kao bolji ljudi.

Ponekad je veoma teško biti navijač ovog kluba, ali još teže je biti a ne voliti one momke, koji su ostavili i poslednji atom snage na bojnom polju. I zato, glave gore Gooneri! Jer vremena za očaj nemamo, i važnije stvari su pred nama ! Arsenal4Ever & Gunner4Life !

Proud To Be A Gooner !

Koliko smo puta do sada bili otpisivani i prije samog početka neke utakmice? Koliko puta su prema nama uperali prste, i govorili da ne možemo pobijediti, da za tako nešto nismo sposobni ?! Onda će te se sjetiti, i koliko puta nisu bili u pravu. Osuđujući nas, osudili su sami sebe - i to na propast! Jer ne postiji jasnija definicija za neuspjeh kao što je podcjenjivanje protivnika.

Ako je prethodni meč, bio za život ili smrt u najelitnijem takmičenju, onda je idući meč pitanje časti ! Prvi put od njih ne tražim dobar rezultat - već dobar nastup. Bar za sada, imamo slabiji tim nego prethodne sezone. Ali tim koji ima jači karakter. Sada kada znamo na čemu smo, ne preostaje nam ništa nego gola borba za život. Sada smo jedinstveni, i to smo u Udinama dokazali.

Sredina nam je paralisana više nego ikad - odbrana takođe. Ali oni igrači, koji sutra budu izašli na teren, znajte da su spremni dati sve za ovaj klub! Možda čak više nego što mi uopšte možemo i zamisliti. Onih jedanaest ratnika predvođeni van Persijem, Vermalenom i Ščeznijem će proliti krv suze i znoj, samo da bi osvjetlali obraz našeg kluba. I već ako ginemo, neka to bude herojski, kako nam i dolikuje. Zbog toga rezultat nije toliko bitan, koliko je bitnije da časno odigramo tu utakmicu.

Kada je bilo najteže, uvijek smo napravili korak naprijed - nikad nazad. Sada smo rasterećeni odlascima, i fokusirani na ono što nam je ostalo. A to što nam je ostalo, vrijedi čuvati i braniti - svom snagom srca i duše. Jer prevelik je teret na onima koji ga nose! I umjesto što se bavimo problemima koji su van naših domašaja i mogućnosti, trebamo se zapitati na koji način možemo taj teret olakšati. Zašto i mi navijači ne poturimo svoja leđa, i stanemo iza trenera, i iza ekipe ? Zašto i mi ne podijelimo taj pritisak - već ga samo povećamo iz dana u dan ?! Zar su naša leđa vrijednija od onih od kojih očekujemo uspjeh i slavu ? Svakako da ne !

Sutra moramo biti kao jedan. Ili ćemo izaći i boriti se kao tim - ili nas neće biti. I poraza se nemojte bojati ! Jer ako nastupimo kao ljudi, to će biti samo mrtvo slovo na papiru, koje se već u idućem kolu može nadoknadi! A uprljan obraz je puno teže vratiti ! I zato, neka svaki otkucaj vašeg srca i svaki uzdah vaše duše, bude namjenjen onima koji će bez trunke razmišljanja dati puno više ! Zato budite ponosi više nego ikad! Ponosni zbog njih, a radonsi zbog vas. Jer samo tako, ovaj klub će opet vratiti onaj sjaj kakav mu i dolikuje! Once Arsenal - Always Arsenal ! Proud To Be A Gooner !

Neka Igre Počnu !

Uspjeli smo ! I ove sezone nastupamo u najelitnijem fudbalskom takmičenju. Znam, da se od ekipe kao što je Arsenal tako nešto i očekuje, ali stvari ne idu svaki put, onim željenim i isplaniranim tokom. Trebamo biti ponosni na ono što smo ostvarili, i naše jedinstvo graditi na utakmicama poput ove.

Protivnici nam nisu ni malo naivne ekipe, čak suprotno - vrijedne svakog respekta ! Najslabija ekipa je sigurno Olimpijakos, ali ako uzmete u obzir iscrpljujuće putovanje u Grčku, te domaće navijače koji su jedni od najbučnijih u Evropi, dolazimo do zaključka da je ova ekipa veoma neugodan domaćin. Najteži protivnik je svakako Borusija. Biće teško, pogotovo kada igrate u Njemačkoj pred devedeset hiljada ljudi, koji pjevaju sat prije i sat poslije utakmice.

O prolasku u dalju fazu ne želim ni da razmišljam, jer se od nas očekuje puno više. Ali, jedno je sigurno - ako želimo da se takmičimo na svim frontovima, moramo dovesti kvalitena pojačanja. Odbrana i dalje veoma često podliježe povredama, i to je ono što me najviše brine. Bez dovođenja jednog štopera i jednog veznog igrača, bojim se da ova ekipa naće imati snage za sva četiri takmičenja. Ne želim opet u Aprilu doći na korak do trofeja i dizati ruke od istih. Želim da ih podignemo - trofeje u zrak, a nas u oblake ! Jer znam da smo to sigurno zaslužili !

Trenutak Koji Smo Čekali !

Došao je taj dan i taj čas, kada ćemo cijelom svijetu pokazati koliko smo složni i jednistveni. Još jednom će naša vjera u ovaj klub, i ljubav prema njemu, pobjetiti sve one koji su bili protiv nas. Možda sada prolazimo kroz najteži period u skorijoj istoriji Arsenala, ali dame i gospodo, večeras će te doživjeti vrhunac ! Večeras će te se spustiti u samo grotlo pakla, iz koga se izlaz pruža samo odabranima.

Kažu da naš protivnik ima veliki motiv. Pa, zar mi nemamo ?! Kažu da su odlični tehničari i da znaju napasti. A zar mi ne znamo ?! I zašto se odjednom, jedan veliki klub, na veoma ružan način pravi malim. Zar se toliko plaše našeg uspjeha, i zbog čega od njega toliko zaziru ? Pa onda na sve načine, pokušavaju stvari otežati do maksimuma, i opeteretiti nas nepotrebnim i neosnovanim izmišljotinama.

Napustio nas je Fabregas, napustio nas je Nasri, ali nas nije napustio On. On, koji je uvijek bio uz nas, i srcem i dušom, svakog dana, svakog sata i svakog minuta. On, kome je potrebno veoma malo prostora, pa da učini nemoguće. Večeras je ponovo uz nas, sa kapitenskom trakom i mačem u ruci. Mačem u ruci, a topom u nogama. On je taj kojeg se plaše, i od koga strahuju - ali sa pravom !

Večeras budite svim srcem uz naš klub, i još jednom svima pokažite svoj navijački ponos. Jer sve nevolje budu i prodju, ostaje samo ono što je dobro i što je vječno. A to je svakako - Arsenal !

***Proud To Be A Gooner***

Hundred Worries Of Mine !

Prošlo je više od godinu dana kako sa Vama dijelim svoje misli, ideje i stavove. Svaki početak je težak, ali u slučaju da istrajete - nagrada je velika. Pokrenuvši ovaj blog, bio sam kao kap u moru - malen i neprepoznatljiv. Primoran snagom svoje volje da koračam nepoznatim putevima, krenuh na dugo putavanje koje nema kraja.

I tako danas, pišem svoj stoti tekst i njega poklanjam Vama! A najviše onima koji su bili sa mnom od samog početka - onda kada je bilo najteže.

Sada je ovaj blog mjesto gdje se svakodnevno,okupljaju ljudi kojima je stalo do jedne ideje, do jednog sna kojim živimo i za kojeg ćemo živjeti. I danas, i sutra, i za pet ili deset godina. Uvijek ćemo znati šta želimo, šta volimo i podržavamo. I sve dok se na ovaj način, budemo nesebično davali, naš san će trajati i niko neće moći da nam ga uskrati.

Želim da se zahvaliti svima, koji posjećuju ovaj blog, i ravnopravno učestvuju u svim rasprava i dešavanjima vezanim za naš klub. I koliko god to bila moja zasluga, vjerujte da je i vaša. I zato svi kao kolektiv, trebamo biti ponosni i sretni. Jer smo u najmanju ruku, to i zaslužili.

***Arsenal4Life && Gunner4Ever***

Home, sweet home !

Nakon povratka u civilizaciju, sva moja očekivanja su pala u vodu. Bodovi iz utakmice sa Liv'poolom, su izgleda odletjeli sa prvim povjetarcem, a nova pojačanja su i dalje ostala prava enigma. Dok su povrede i dalje ostale jedina sigurna stvar koju možete očekivati na našim nastupima. Ali priznajem, da mi je sve ovo nedostajalo, i sada sam opet tu - sa vama, da dijelimo i tugu i radost - i sreću i žalost! Ali zajedno, kao jedan!

Pošto nisam imao prilike da gledam utakmicu, ne želim davati čak ni površan komentar. Ali dva crvena kartona, u dvije utakmice, i slijepcu pokazuje da nam ne dostaje discipline. Pogotovo kada znamo kakav kriterijum FA primjenjuje prema našem klubu. Početak je sezone, i ne znam koliko je pametno dizati veliki prašinu oko svih ovih stvari.

Znam da vam je teško, kao i meni, ali do kraja sezone ima mnogo, i sve se može nadoknaditi. Sada je najbitnije ostati fokusiran, jer sledeća utakmica nam znači mnogo više od prethodne. Šansa je samo jedna, i nenadoknadiva je! Očekuje nas veoma teško gostovanje, i biće to veliki test za sve nas. Ali njima će sada biti najteže, i to imajte na umu! Vrijeme da se zbijemo jedni do drugih, i zauzmemo borbene položaje je došlo. Ako sada posustanemo, bojim se da će povratak biti veoma težak. A znam, i vjerujem da mi to možemo, i da mi to hoćemo. Ostaje nam samo da se nadamo nekom boljem sutra, koje će pokucati na naša vrata i rastjerati svo ovo sivilo, koje se nadvilo nad našim nebom. Krajnje je vrijeme da malo Sunce grane i u našoj bašti, zar ne ?!

Gunners On Fire !

Ostvarili smo i prvu pobjedu o ovoj sezoni, i to nad veoma neugodnim protivnikom. Slabo pratim Kalčo, pa mi je igra Udinesea bila nepoznanica. Ono što sam vidio večeras je veoma impresivno, i mislim da nas očekuje jedno veoma teško gostovanje.

Momci su pružili veoma dobru partiju, posebo u prvom poluvremenu. Utakmica je bila veoma otvorena, što me je u potpunosti iznenadilo. Očekivao sam bunker igru Talijana, ali oni se nisu došli braniti - već nadmetati. I to je za meč bilo odlično. Prvih 45 minuta, kao iz snova ! Sa kojom lakoćom smo stvarali šanse, kontrolisali igru, a posebno me je iznenadilo zalaganje igrača na terenu. Borili su se kao lavovi, sve do zadnjeg zvižduka. I to je onaj Arsenal, kojeg ja poznajem i kojeg želim da gledam cijele sezone !

U drugom poluvremenu smo pali, posebno na srediti terena - što je i logično. Nemoguće je odigrati cijelu utakmicu, posebno ne onakvim tempom sa početka meča. Druga stvar zbog čega smo izgubili inicijativu je i sama činjenica da smo više bili fokusirani na odbarnu i čuvanje rezultata, nego na stvaranje šansi za novi pogodak. Ulaskom Frimponga, dobili smo na svježini i to je bilo dovoljno da sa golom prednosti čekamo uzvratni susret.

Iskreno, očekivao sam ulazak Čemberleijna i Bentnera ali su nas opet zadesili problemi sa povredama. Prvo Gibs, a zatim Djuru. Čenkinson je odradio odličan posao na lijevoj strani, i momak je još jednom pokazao da na njega možemo računati. Još jedna odlična partija Žervinja i kako utakmice odmiču, postaje sve bolji i sve korisniji igrač. U naletu jednostavno nezaustavljiv. Bravo još jednom !

Pred nama je utakmica sa Liv'poolom i do tada vam se neću javljati putem bloga. Odlazim na skraćeni odmor, a vama ostavljam da po želji pregledate arhivu ranijih postova, i prisjetite se nekih detalja iz prethodne sezone. Ispred mene su četiri dana u Nedođiji bez struje, telefona, interneta i Arsenala. Samo društvo, pivo i roštilj ! Pozdrav Gunneri, i držite se do subote...

Robin van Persie - The King !

Sve do sada, trošili smo naše vrijeme pričajući o nekima koji su bili ili koji će biti, a najmanje o onima koji jesu i sada sa nama. O onima, čija će leđa u ovoj najtežoj sezoni, najviše i da trpe. I umjesto da gajimo nadu u onom što imamo, mi tražimo utjehu u onom bez čega ostajemo. Život ide dalje, i ako se budete osvrtali za svakim psom, koji na vas laje, znajte da nigdje nećete stići.

Vrijeme je da se odgurnemo od prošlosti, i vratimo iz budućnosti. Okrenimo se onom što se upravo sada dešava - okrenimo se onom koji nas vodi, a ne onom što nas ostavlja. Dame i gospodo, vrijeme je da se poklonite jednom i jedinom, neponovljivom - Robinu van Persiju !

Poklonite se igraču, koji je ovom klubu pružio sve što je u njegovoj moći, a za uzvrat tražio samo ono malo sreće koje nam svima nedostaje. Ali, isto tako i čovjeku, koji ni u jednom trenutku, svoju odanost klubu nije dovodio u pitanje.

Danas, jedan takav igrač je naš kapiten. I zato moramo biti ponosni ! Pa ćemo u tom ponosu, pronaći i nadu i snagu za ono što nas čeka. Drugačije ne može, i drugačije ne ide. Jer šampioni pobjeđuju onda kada je najteže, zato se slave i razlikuju od ostalih smrtnika. Oni su vječni, a to je nešto što ne blijedi - već svijetli i u najvećem mraku. A naš šampion je Robin ! Naš kapiten i naša nada u bolje sutra !

Robin van Persie - he plays for Arsenal, he belongs to us !

Dobro uštimani mrtvaci !

Veoma skromni utisci nakon prve odigrane utakmice. Djelovali smo nezainteresovano, i to je ono što me brine. Kompletna ekipa je u nekom svom svijetu - jednostavno dekoncetrisana ! Vjerovatno potrešena transferom Fabregasa i stalnim prenemaganjem oko Nasrija. Nadam se da ste danas uvidjeli koliko nam obadvojica nedostaju. I ne samo oni, već i Džek Vilšer. Ta motornost i pokretljivost na sredini terena, bi bila od velike važnosti u jednom ovako mlohavom meču.

Svake sezone imamo po jedan novi, za nas začarani klub. Prvo je to bio Birmingem, pa Stouk, a sada Njukasl. Vjerujem da smo i postigli pogodak, oni bi uspjeli izjednačiti. A ovako smo sa igračem manje sačuvali mrežu i kući nosimo jedan bod sa ukletog gostovanja. Moćni Joey Barton i kompanija se opet potrudila da nam zagorčaju život. Fudbal će slaviti dan kada svi Džojiiii budu ili van terena ili iza rešetaka. Veće licemjerje i bolje isplaniran crveni karton, u životu nisam imao prilike da vidim. I naravno, sve to uz neizostavnu podršku djelitelja "pravde" iz FA-a! Neka mi neko pokuša objasniti, kako je moguće da igrač koji se branio, bude više kažnjen od svog napadača ? Sramota !

Jedina stvar koja me oduševila na ovoj utakmici je trojka Ščezni,Vermalen i Kosijelni - koji je izgledao veoma čvrsto za razliku od prethodne sezone. Dok su Tomas i Voja, standardno krčili sve pred sobom. U prekidima smo sve bolji i izgledamo veoma sigurno - bar za sada! Ali u svakom slučaju, ne smijemo odustati od novih pojačanja na mjestu štopera - ni u ludilu !

Sa ponosom vam mogu predstaviti i prvu Fanstasy ligu ovog bloga na oficijalnoj stranici Premier Lige! Svi ljubitelji ove igre, mogu se pridtužiti u zajedničku ligu, a potrebni kod je : 1864327-379952 . Bodovanje počinje od sledećeg meča sa Liv'pool-om. Očekujem Vas !

Poslednja priča o njemu !

Nažalost, dočekali smo dan kada Francesc Fabregas Soler napušta naš klub. Punih osam godina je proveo služeći Arsenalu i njegovim navijačima. Sada je došao trenutak, da se vrati tamo gdje je ponikao i progovorio prve riječi i prohodao prve korake. Isto tako, došao je i trenutak da se na kraju svega povuče crta, i istini pogleda u oči - poslednji put!

Da li će njegov odlazak u našim očima, biti veći od svega onog što nam je pružio ?! Zar smo tako brzo zaboravili sve njegove pogotke, asistencije i zasluge ? Zar ćemo pružiti prednost mržnji, a ne solidarnosti ?! Ili ljutnji - a ne ljubavi. I zašto tako naglo odbacujemo ono, što je do juče bilo naše? Kao da nemamo ni srca ni duše, pa se ovako neljudski odričemo - kao da to nije ni postojalo. Ali i to nam nije dosta, nego pljujemo i bacamo u blato nešto sa čim smo se prije ponosili.

Jedni kažu da su ravnodušni, a opet su najglasniji. Ne zbog toga što im je sve jedno, već zato što im je stalo - čak i više nego drugima. Pa teško sami sa sobom podnose ovaj poraz. Ali onda se pitam, da li je to uopše poraz ? Stigao je kao dječak, da bi otišao kao čovjek! Počeo je kao rezerva, a završio sa kapitenskom trakom. Neuspjeh nije u nama, već kod onih kojima to nije uspjelo za rukom. Nikad se ne gubi ono što se ne može zadržati. Čovjek gubi samo ono što čvrsto hoće da zadrži. A imati nešto - već znači gubiti !I tu je sva naša tragedija! Toliko smo ga voljeli i dizali u oblake, a znali smo da će kad-tad sav taj sjaj izblijediti a ljubav nestati. I sada je teško, odjednom i na brzinu prevazići sve to i jednostavno zaboraviti. Jer vrijednost nečeg je ograničena, doklen god predstavlja svojinu. Onog trenutka, kada ostanete bez nečeg, tek onda vidite koliko vam je značilo.

A Fabregas nam je značio mnogo, htjeli vi to prizanati sebi ili ne ! Pa skupimo bar malo dostojanstva i poštovanja, te ispratimo ga kao igrača i prije svega kao čovjeka! Toliko je bar zaslužio.

Četiri stvari koje Venger mora uraditi!

1. Riješiti se nezadovoljnih igrača - Nezadovoljan igrač je opasan igrač. On je kao trulež, pa neće uginuti samo on, već će sve ono, sa čime ima dodira povući za sobom. Ma koliko on bio dobar igač, napraviće više štetnog nego korisnog. Ferguson je prodao Ronalda, čim je mislima prestao biti u Mančesteru. Samo, naš problem nije sa jednim, već sa dvojicom ključnih igrača. Možda bi bilo bolje da smo Fabregasa prodali prošle godine, gubitak bi sada bio znatno manji. Ali, lako je biti general poslije bitke. Biće to veliki udarac, ako obadva igrača napuste klub. Bar ćemo biti bogatiji za 60 miliona, ako vas to ikako može utješiti. Mada, čisto sumljam!

2. Dovesti potrebna pojačanja - Naravno, pitanje centralnih bekova je nezaobilazno. Šef našeg skauting tima je viđen na utakmicama Boltona i Birmingema. Mislim da nisu u pitanju provjere kvaliteta igrača, već njihova fizička spremnost. U slučaju odlaska igrača, pronaći adekvatne zamjene. Znam da je Venger to sigurno uradio. Previše je on iskusan , da bi početak sezone dočekao bez asa u rukavu. U to budite sigurni!

3. Povećati disciplinu - Arsen je poznat po tome da igračim daje potpunu slobodu na terenu. A to nas je znalo koštati više puta - posebno u defanzivnim zadacima. To sada mora prestati, ili se bar ublažiti. Jer kako kaže stari narod, mora se znati ko kosi, a ko vodu nosi !

4. Novi kapiten - u slučaju da Fabregas napusti klub, što je veoma vjerovatno, kapitenska traka će promijeniti svog vlasnika. Cesc je izvanredan igrač, ali ni približno dobar kapiten. Tu ulogu će preuzeti čovjek kome je ovaj klub u srcu i duši, a to je naravno jedan i jedini, neponovljivi - Robin van Persi ! Ima tu i određene simbolike. Novi kapiten, za novu sezonu i neke sasvim nove stvari! RvP - The King !

Ovde su navedene samo neke osnovne stvari, koje su značajne ali isto tako i izvodljive.Vjerovatno u našim glavama postoji još ideja koje bi unaprijedile naš klub, ali ipak to ostavljam vama.

***Arsenal4Life && Gunner4Ever***

Klinci ponovo jure !

Dolaskom Čemberleina, na trenutak smo zaboravili naše uobičajene probleme. Nasri definitivno ne želi potpisati novi ugovor, a o Fabregasu nema ni traga ni glasa. Čim o jednom priče prestanu, nastavljaju se o drugome - i tako u nedogled.

Desiće se to, što će se desiti, i mislim da je i vama i meni dosadila sva ta priča oko pomenute dvojice. Najbolje bi bilo, kada bi se sve ovo moglo počistiti pod neki stari tepih, i da tu ostane zauvijek zaboravljeno. Ali na našu žalost, ljudski mozak nije u stanju uraditi tako nešto, pogotovo ako su upitanju stvari za koje si svakodnevno vezan. Jedno je sigurno, Venger neće prodati niti jednog igrača, a da prethodno za njega nije pronašao adekvatnu zamjenu.

Stari lisac Bentner, već je izjavio da napušta klub, i vjerujte da mi je žao. Čvrsto vjerujem da ovaj igrač ima mjesta u našoj ekipi, jer protiv ekipa poput Stouka, brzina i tehnika ne igraju veliku ulogu. Već samo čista snaga i skok igra. Još se sjećam njegovog pogotka glavom, protiv Vulvsa u 92 minuti. Stadion je proključao, a ništa manje atmosfera nije zaostajala ni u mojoj sobi. Odmah je uslijedio i poziv jednog prijatelja, pa smo od radosti proslavljali pogodak, kao da zajedno gledamo utakmicu. E kad se samo sjetim tih dana....

Kako stvari sada stoje, ostaje nam samo da se oslonimo na nove klince, i da čvrsto vjerujemo u njihove sposobnosti. Nadajmo se da će nam njihova žeđ za uspjehom donijeti mnogo toga dobrog. Ofanzivno smo odlični ! Imamo igrače poput Remzija, Vilšera i Rosickog koji i te kako znaju stvarati prilike i kreirati igru. A sigurno imamo i one, koji će to znati iskoristiti.

Ostaje nam samo da se defanzivno konsolidujemo, što očekujem da će se desiti u što kraćem roku. I slobodno se možemo upustiti u nove izazove. Kako vrijeme bude odmicalo, ekipa će polako dizati svoju igru, i atmosfera među igračima će sigurno biti bolja. I zato vam savjetujem, da poslušate riječi našeg mudrog igrača Aršavina, koji kaže da se uopšte ne sikira oko odlazaka igrača, već samo misli na iduću utakmicu. Inače je izdao tri knjige, a poslednja je "555 pitanja i odgovora o ženama, novcu, fudbalu i politici " Nadam se samo da knjiga nije na istom nivou, kao i njegova forma početkom prošle sezone!

Stigao je Čemberlein !

Alexander Mark David Oxlade-Chemberlain je puno ime našeg novog igrača i naše nove nade.Njegov otac, Mark Chemberlain, takođe je bio fudbaler i reprezentativac Engleske. Inače, sada zaposlen kao trener u Portsmutu.

Šta reći za novog igrača, kada mu možemo suditi samo na osnovu kratkih videa, koji se mogu naći na internetu. Ali na osnovu onog što je viđeno, može se reći da je pred ovim igračem svijetla budućnost. Karakteriše ga odlična brzina i pokretljivost na terenu. Solidna tehnika, kao i velika hrabrost i požrtvovanost. Kako igrom, tako i izgledom podsjeća na Volkota, a ovakvih igrača nikad na odmet ! Žao mi je samo, što ovaj transfer nije okončan ranije, pa da budemo u prilici gledati ga na pripremnim utakmicama.

Venger nam je obećao nova pojačanja ove sedmice, i slagalica polako formira jednu cijelinu. Vjerovatno će se uskoro objelodaniti i transfer Džoela Kempebla, mladog napadača iz Kostarike. Ali ne trebamo se previše uzdati na mlade snage, jer njihovo vrijeme tek dolazi. Ostaje nam samo da željno isčekujemo dolazak novog štopera, a po svemu sudeći to bi mogao biti Kejhil ili čak Mertezaker.

Ostalo je još samo nekoliko dana do početka lige i utakmice sa Njukaslom. Nadam se brzom oporavku povređenih igrača i još bržem dolasku novih. Stvari polako kreću na bolje, i sada tek vidim da je sve ono nerviranje oko transfera možda bilo i uzalud. Ali teško je ostati miran, kada vam gori pod nogama. Zar ne ?!

Nešto Drugačije !

Svoje najbolje tekstove pisao sam polu-trezven, pa zašto sada praviti izuzetak. Sada, kada je vrijeme stalo, i nema nikakav značaj, prsti kao kroz maglu, pronalaze slova na tastaturi. I pišem riječi, ne moje, već nečije tuđe! Riječi, koje su već izrečene, ali samo dobro preslušane i posložene na drugačiji način.

Kada sam počinjao sa ovim blogom, pisao sam ga čisto radi sebe. Ali ne mislite, da tu postoji nekakav egoizam, jer ga ja lično prezirem. Već iz razloga, da sebi dam nekakav odušak, da istresem sve ono što mi je na duši. Ali se nekako s vremenom, sve to polako promjenilo. Tada ste došli vi - upravo vi koji sada čitate ovaj tekst ! Vi ste krivci zbog kojih sada osjećam dužnost, da i dalje vašu svijest dovodim u razmišljanje. Ali isto tako, da vas po nekad, na meni svojstven način, možda i utješim. Jer tuga je lakša kad se u dvoje djeli - tuga lakša a srce veselije.

Pojedini su se zapitali, otkud dolazi ta snaga za pisanjem? Ali kažem vam, ni je to nikakva snaga ! I malo dijete ima tu istu snagu, da sve ovo otkuca više puta. U pitanju je ljubav! Ako imaš ljubavi prema nečemu što radiš, sve ostalo dolazi samo od sebe, i ono naprosto izvire. To nešto žudi, da od ideje postanu djela, a djela da postanu uspomene. Jer postajući uspomene, ta ista djela, ma koliko bila mizerna, ona odlaze u vječnost. A jedino tamo će ostati sigurna - i nezaboravljena !

Kao i prošlih noći, i sada na istom mjestu, za istim računarom, i u istom dresu, pokušavam bar malo, skrenuti vašu pažnju sa svih loših stvari koje su se dešavale u proteklo vrijeme. Znam, da vas odgovori na pojedina pitanja, muče više nego ona sama. Ali je po nekad, čak neophodno, uhvatiti zračak svjetlosti, koji će vas odvući na sasvim drugu stranu vašega svijeta. Tamo, gdje se stvari odvijaju baš onako kako vi želite. A da bi u tome uspjeli, morate u sebi pronaći dijete. Jer samo ono, ima čisto srce da prođe ispod svih duga i preko svih oblaka. Da uđe u svijet, u kome je sve prepušteno upravo vama i vašim željama.

Pa jedan takav svijet je i Arsenal. Mjesto najdubljih želja u najvećih ishićenja. Ali taj svijet je ranjiv, i morate ga čuvati duboko u sebi. I ne samo čuvati, već ga i braniti ! Jer malo je ljepših bašti i plodnijih oranica od naših. Puno bi njih, samo preskočilo i ukralo ono što je godinama uzgajano. I zato budite budni, i ne dajte se ničim uvjeriti, da ono što je naše pripada njima. Jer samo budni će te sačuvati ovaj naš svijet - svijet Arsenala !

***Arsenal4Life && Gunner4Ever***

Do Pobijede !

Čudna su ovo došla vremena po naš klub. Igramo protiv Udinesea, a kao da je repriza utakmice sa Barcelonom. Od onog trenutka, kada su objavljeni parovi kvalifikacija, počelo je podcjenjivanje i omalovažavanje našeg kluba. Kao da su oni favoriti, a ne mi! Kao da oni već deceniju, svaku godinu za redom, učestvuju u ovom takmičenju, a ne mi, koji smo i do finala stigli!

Ta negativna medijska kampanja prema našem klubu, se vodi već izvjesno vrijeme. Sve pozitivno se umanjuje, a ono što je loše se preuveličava. Vrhunac sve toga je i ovaj članak, u kome samoprozvani eksperti izbacuju naš klub iz Lige Šampiona. Pa vidite li kakva je to licemjernost i neprofesionalnost ?! To je čist primjer blaćenja jedne tradicije, koja je stečena krvlju i znojem ! Koliki je taj prezir i ta zavist, kada se na ovaj način postupa sa našim klubom ?!

Pa mi smo sa Flaminijem na lijevom beku, stigli do finala. A da se sada, sa Gibsom ne možemo ni kvalifikovati ! Ma pustite kraju takve priče. Na svakog njihovog igrača, mi imamo odgovor. A da li oni imaju za svakog našeg ? Sumljam !

Ove utakmice će biti od velike koristi po naš tim ! Na početku sezone nemate gust raspored, i ekipi je potrebno dosta vremena da svoju igru vrati na uobičajeni nivo.Sa ove dvije utakmice, Septembar možemo dočekati skrštenih ruku.

I zato, nesumljajte u ove momke, već im pružite podršku. Sezona nije ni počela, a kod nekih već vidim pognute glave. Nikada ne gledajte protiv koga kluba igramo, već koliki je klub koji podržavamo ! A on je veliki, i imajte to uvijek na umu ! Zašto vam je čaša na pola prazna, kada može biti na pola puna ?! Izbacite već jednom taj stah od neuspjeha, i hrabro zagazite u prve redove bitke koja dolazi. Nismo bježali ni od jačih, pa zar sad od slabijih da se sklanjamo ?! I zato podržite ovaj klub, sada kada mu je najteže. Pa da u Maju opijeni srećom i veseljem proslavimo nove trofeje. Do pobijede, Gunneri !!!

***Arsenal4Life && Gunner4Ever***

Pecanje u mutnom ...

Opet se ništa ne dešava. I ovaj dan započinje nekom mrtvom tišinom. Trasnferi su izgleda zabranjena tema, a vijest dana je odlazak Fabregasa u Lisabon, kao i njegovo slikanje sa ekipom.

Sve više navijača postaje pesimistično po pitanju njegovog ostanka, i mislim da imaju potpuno pravo da se tako i osjećaju. Ta priča se previše kasno zadržala, i samo narušava atmosferu u, i oko kluba. Veoma naivno sa naše strane, što smo uopšte tako nešto i dozvolili. Pravo je vrijeme da se stavi tačka na kraju, i slučaj Fabregasa ili riješi u što bržem mogućem roku, ili da se zapečati do kraja iduće sezone. Jer odmah u Januaru, možete očekivati nove ponude Barcelone, i ponavljanja svega ovoga što sada prolazimo.

Situacija oko novih pojačanja je i dalje očajna. Sada, kada nismo uspjeli u namjeri da obezbjedimo usluge Džagijelke, okrećemo se ponovo prema Sambi i Kejhilu. A sve zbog Profesorovog natezanja oko par miliona. Nadam se, da nas to na kraju sezone neće koštati puno više.

Vidjeli smo da je u fudbalu sve moguće, pa čak i da igračima preko noći, cijena poraste za duplo ! Ne znam da li se isplati toliko para bacati na ofanzivnije igrače, kada nam odbrana uzdiše za novim pojačanjima. Sjetite se da smo Mančester razbili sa Songom, Remzijem i Vilšerom na sredini terena ! Tako da Fabregas nije nezamjenjiv. Čak i u anketi, koja je i dalje aktivna na blogu, većina vas je upravo dala prednost Vilšeru i Nasriju, a ne Cescu.

Ne znam šta više da kažem, šta da mislim i šta da pišem, a da ima veze sa transferima. Vrijedi li se nervirati povodom toga ? Svakako da ne ! Ali u jedno budite sigurni - vrijedi se nadati. Možda već sutra osvane vijest da je jedan Samba ili jedan Kejhil postao novi član naše ekipe. Ako ne sutra, onda dan poslije njega. Ono što vam hoću reći je da čuvate nerve i nemojte ih sada uzaludno trošiti. Pred nama je najteža sezona do sada, i treba ostati spreman u svakom pogledu. Ja znam da vi to možete, a da li hoćete, to ostaje na vama.

Da li je neko rekao Financijski Fair-play ?!

Bila su to fina vremena, kada su pametni ljudi predlagali, da se troši samo ono što je zarađeno. Ali čovjek je smješna stvar. Malo mu zamašeš novcem ispred nosa, i u stanju je da proda i sebe, i svoj pinokijevski nos - sve u kompletu !

Zato sada imamo jedan totalni nered, koji su prouzrokovali ne Arapi, nego pohlepni mozgovi Britanije. Sada kada Britiš Petrolejum ne može da popravi bruto-nacionalni dohodak njihove države, sjetili su se da imaju svoje bogate prijatelje sa istoka. Naravno uz dozvolu za otvorenu i neograničenu potrošnju, uporedo se i povećavao porez koji je država potraživala.

Sve je to fino i lijepo dok Abramoviču sve ide po planu, i dok bogati Arapi budu poželjne ličnosti u UK. A šta ce se desiti kada se smaknu zastori i kada sav taj površinski sjaj nestane ? Bolje i da ne pomišljam. Platini nije mogao spriječiti haos u Premier ligi, pa onda već kad se klubovi bogate u Engleskoj , zašto ne i u Španiji ili rodnoj mu Francuskoj.

FiFa-i je bitnije pitanje uvođenje kamera za gol-linije, nego šta radi razbaškarena bagra po evropskim klubovima. Kako graditi stabilnost kluba, kada vam nude nemoralne količine novca za nešto što nema tu vrijednost ? Ne postavlja se više pitanje kako graditi, već kako odoljeti takvom iskušenju!

Kako klub može napredovati, ako na kraju godine objavite gubitak od 120 mil funti ? A da, zaboravio sam.... osvojili su FA kup - i to sve pokriva ! Pa to je smiješno.

Da li smo se zapitali kuda to sve vodi ?! Koliko će iduće godine biti Malaga ili Sen-Žermena ?! Koliko će to biti cijena ulaznice za jednu takvu utakmicu ? Nekada su tribine bile pune ljudi različitih društvenih slojeva. Jedni do drugih su sjedili nadničari, koje plaćaju dnevnicama, i advokati čije je svaki minut izračunat i dragocjen. Ali kada se slavi pogodak, za trenutak su svi isti, i ta razlika ne da nepostoji, već ona jednostavno nije bitna.

Nadajmo se da će se desiti čudo, i da ova igra neće izgubiti svoj žar. Nešto što se ne može kupiti novcem, ili zamjeniti za zlatne poluge. To nešto se osjeća samo u tom trenutku i nikad više - i zbog toga je tako neprocijenjivo!

Englezi su među nama !

Arsenal se već skoro deceniju nije mogao pohvaliti ovolikim brojem igrača sa ostrva. Davno je to bilo, kada su Simen, Kembel, Dikson, Adams i Parlou činili okosnicu nešeg tima. Izgleda da je Venger, i ove sezone izvukao potpuno isti recept iz svog magičnog šešira.

Dolaskom Dženkinsa, taj broj se samo povećao. Momak je tipičan primjer Engleskog desnog beka. Namjerno sam spomenuo "desnog", jer postoji jedna čunda stvar oko te pozicije. Naime, lijevi bekovi su im dosta ofanzivni i tehnički potkovaniji. Dok su dešnjaci fizički jači, i defanzivno stabilniji. Stavite na jednu stranu Beinsa, Bejla, Gibsa, Kola ili Bridža. A onda na drugu Dženkinsa, Hatona, Ričardsa i Geri Nevila, i sve će vam postati jasno. Prava mala misterija !

Ako ste pomislili da je situacija sa bekovima čudna, onda to nije ništa u poređenju sa sledećom pozicijom. To je pozicija zadnjeg veznog. Poslije Ovena Hargrivsa, Engleska nije imala ni jednog sličnog igrača ovog kalibra. A na njihovu nesreću, i on je stalno povrijeđen. Pored njega su tu još Tom Hadlston, Rio-Koker i Stiv Sidvel, ali razlika u klasi je evidentna. Možda će sve bolji Frimpong, jednoga dana zauzeti svoje mjesto u nacionalnom timu. Momak ima sve predispozicije da postane odličan igrač, kako za Englesku, tako i za Arsenal. Čak je i legenda južno-američkog fudbala, Huan Roman Rikelme pohvalio našeg defanzivca, nakon Emirejts kupa. Odličan spoj snage i tehnike! Malo koknurencije Songu neće biti na odmet.

Ono što igrače sa ostrva čini posebnim je ta njihova borbenost i odlučnost. Nikada jedan stranac u potpunosti neće doživjeti strast jednog derbija. On može osjetiti samo takmičarski rivalitet, ali srž i suštinu, to mogu samo domaći igrači. Mislite da utakmice protiv Totenhema imaju isto značenje za Denilsona i Vilšera ? A to je ono što ne dostaje ovom klubu - borbenosti i požrtvovanosti. Nedostaje nam igrača koji glavu stavljaju tamo gdje neko ne želi ni nogu. Igrači, koji se pokažu onda kad je najteže. Sjetite se Džekovog nastupa protiv Barcelone, ili Remzijevog protiv Mančestera ! To je ono što nam fali sve ove godine. Igrač koji će da vuče i kada cijeli tim stane. Neko, ko će preuzeti odgovornost kada je najteže, i popeti nas za stepenicu više.

Vilšer, Remzi i Frimpong je trojka koja će možda u idućih deset godina biti udarna igla našeg kluba. Polako ali sigurno, počinje otplaćivanje svega onog što smo uložili u ove mlade igrače. Nama ostaje samo da im pružimo što veću podršku u onom što rade. Jer samo tako ćemo, i nikako drugačije doći do ostvarenja našeg zajedničkog cilja.

Subscribe to: Posts (Atom)

© Blogger template Writer's Blog by Ourblogtemplates.com 2008

Back to TOP