We need more players !

Ostalo je još samo nekoliko sedmica do početka sezone, a naša ekipa još uvijek nije kompletirana. Što se tiče igrača koji su napadački orjentisani tu problema nema. Ali šta je sa defanzivcima ?

Prošle sezone smo primili 41 pogodak, što u prosijeku znači da primamo gol u svakoj utakmici. Ovo je najgora odbrana koju smo imali u zadnjih 6 godina. Samo smo u sezoni 2002/03 primili jedan pogodak više. Ekipi koja se bori za titulu, ovakve stvari se ne smiju dešavati. Moderni fudbal se zasniva prvenstveno na dobroj odbrani. Od odbrane kreće napad i od napada kreće odbrana. Zna se zašto golman nosi broj 1, jer je najvazniji igrač. Ma kako vam god to čudno zvučalo. Ekipa može da igra bez napadača, krila ili beka. Ali ne može bez golmana. Odlaskom Simena i Lemana, Arsenal još traga za pravim čuvarom mreže. Neznam zašto Venger sa takvom neozbiljnošću pristupa tom pitanju. Ranije i mogu razumjeti, nije bilo dovoljno novca. Ali šta je sada ?! Kada nam je na računu preostalo još € 30 mil. Zar se ne isplati potrošiti 10 mil. na golamana koji će braniti još najmanje 5 godina ?!

Isto što vrijedi za golmane, veži i za defanzivne vezne igrače. Imali smo Vijeru a zamjene su mu bile Edu i Gilberto. Kada je Patrik otišao imali smo Gilberta i zamjena mu je bio Flamini. Flaminija je mjenjao Song. Sada kad je samo on ostao , nema nikog da ga zamjeni. Momak je naprosto eksplodirao prethodnu sezonu. Ali svaki njegov izostanak se jasno osjetio na terenu. On je taj koji kvari igru potivnika i sakuplja zalutale lopte na sredini terena. Igrač koji je isključivo orjentisan na defanzivne zadatke. Ako u napadu nešto i uradi, svaka čast. Taj posao je prepušten kreativnijim i tehnički potkovanijim igračima. Diabi i Denilson nikad do sada nisu mogli da odrade taj posao uspješno kao Song. Abu raspolaže odličnim fizičkim osobinama, ali u mislima jednostavno nemože ostati 90 min. skoncentrisan na odbrambene zadatke, kao i Denilson.

Nešto bolja situacija je sa štoperima. Iako nam ni tu ne cvijetaju ruže. Otišla su trojica (Galas, Senderos i Silvestre), a stigao je samo Kosijelni. Istina tu je povratnik Djuru i mladi Danac Nordtveit, ali uz dužno poštovanje sa njima dvojicom kao prvim zamjenama ne smijemo ni da pomišljamo o osvajanju titule. Pogotovo ako znamo da je Johan pauzirao cijelu prošlu sezonu. Znači Profesor mora sebi uzeti pod obavezno da dovede još jednog štopera. Nije bitno bio to Džagijelka ili Mertesaker. I sada kada mislimo da ako riješimo zadnjeg veznog, golmana i štopera naši problemi prestaju onda se varamo. Šta je sa pozicijom lijevog beka?! Šta ako Kliši obet bude imao probleme sa leđima? Ko da ga zamjeni? Gibs?! Momak će biti odličan, ali ni on nije igrao cijelu proslu sezonu. Traore ? Ofanzivno odličan, ali u defanzivi nastaje konfuzija. Zašto se to nemože riješiti kao što je urađeno sa Sanjom i Ebueom. Potpuno se i ne primjeti razlika kada naprave izmjenu.

Prelazni rok traje do zadnjeg dana Augusta. Znači ostaje nam mjesec dana za dovođenje pojačanja. € 30 mil. plus 6 mil. od Eduarda je nadam se dovoljna suma da se pokriju sve rupe u ekipi. Inače, uz nezaobilazne valove povreda i dužinu naše klupe, ponovo ćemo se naći u situaciji da nam se snovi o tituli sruše mjesec dana prije kraja sezone.

***Gunner4Ever&&Arsenal4Life***

Read more...

Are we really that special or just proud ?

Post koji upravo čitate je ili veoma subjektivan, kao posljedica velike ljubavi prema klubu ili predstavlja stvarnu sliku svega onoga sto se dešava izmjeđu naših navijača.

Sve što sam do sada pisao bilo je vezano za naše igrače i trenere. Namjerno nisam napisao da su teme tih postova bile vezane upravo za klub. Pitate se zašto ? Odgovor na to pitanje je sledeći : Klub kao institucija zapošljava ljude koji njime ili upravljaju ili mu privrjeđuju na bilo koji način. Od ljudi koji se bave financijskim, marketinškim, medicinskim i drugim poslovima. Tu su naravno i naši igrači čiji su nastupi od vitalnog značaja za naš klub. Ali tu se krug ne zatvara, jer nedostajemo MI - navijači. MI smo srce kluba!A bez nas, sve bi bilo drugačije. Tj. ne bi bilo ničega. Zato ovaj post poklanjam svima VAMA, koji ste i koji ćete uvijek bezrezervno podržavati ovaj klub.

Svaki klub, nebitno kojoj sportskoj disciplini pripada ima svoje navijače. Pa tako i Arsenal. Jedina razlika je ta što su naši navijači posebni. Kada kažem posebni onda ne mislim da smo najvatreniji ili najlojalniji. Pošto svaki klub ima svoje najvatrenije i najlojalnije navijače, razlika je samo u broju. Mi smo posebni na jedan poseban način, kako ga drugačije nazvati nego naš način. E, ovde priča počinje ....

Da li ste primjetili našu međusobnu povezanost na socijalnim mrežama ? Npr. na FaceBook-u. Na čijem god profilu stoji slika našeg kluba ili igrača u većini slučajeva će biti dodan za prijatelja. Iako je sasvim nepoznata osoba, iako se možda sa njim nikada nećete čuti on je od tog trenutka zauzeo posebno mjesto u vašoj glavi ili srcu. Ni je bitno da li je crnac, bijelac, mulat, melez, pravoslavac , katolik ili musliman. On je isto ono što smo i mi - GUNNER! Kad god da vam se obrati i na bilo koji način, putem chat-a ili mail-a dobiće odgovor. Bilo to na Engleskom, Njemačkom, Arapskom ili na našem jeziku. Sve ćemo uraditi ne bili na bilo koji način odogovrili jedni drugima. U poslednje vrijeme klub ne osvaja trofeje, ali MI smo osvojili i dobili mnogo toga. Osvojili smo jednu ljubav koje će trajati zauvijek. Ta ljubav je naš Arsenal.

Ponekad nas iznevjere svojim nastupom. Za tren se kao i naljutimo a poslije toga MI se u njih još više zaljubimo. Rekao sam šta smo osvojili, a sada ću reći šta smo dobili. Dobili smo mnogo prijatelja. Mnogo ljudi kojima se možeš obratiti u svako doba dana i noći. Pitati za mišljenje i savjet. Nevezano za klub. MI smo ti koji se svuda raspoznajemo i pozdravljamo. MI smo ti koji se okupljamo u što većem broju kad kod za to postoji prilika. MI smo ti koji podižemo jedni druge ako počnu da padaju u depresiju poslije meča ili završene sezone. MI smo ti koji stoje na onom prelijepom stadionu ili kraj malih ekrana i koji bodre, mole i pjevaju za naš klub - ARSENAL! I zato svima vama posvećujem ovaj tekst da ga dugo nosite u svome srcu. I to u onoj polovini što ste jednoga dana nesebično odvojili da kuca istom snagom, zajedno sa milionima drugih tobdžija širom svijeta.

***Gunner4Ever&&Arsenal4Life***

Read more...

New 10 & New Hope !

Ostalo je nešto manje od mjesec dana do početka sezone. Sada je već izvjesno da Galas, Silvestre, Sol Kembel i Eduardo da Silva napuštaju klub. Možda im se u tome "vozićku" priključi i Manuel Almunia, sve zavisi da li će Profesor uspjeti pronaći pravu zamjenu.

Venger je trener koji daje igračima veliku slobodu odlučivanja. Kako na terenu tako i van njega. Na terenu smo već svi vidjeli, a i dopuštanje štoperu da nosi broj 10 dovoljno potvrdjuje tu tvrdnju. Danas brojevi u fudbalu nemaju jako značenje kao u prošlosti, kada su za određene pozicije bili određeni i brojevi. Ali ipak i danas nošenje nekog broja ima određenu draž. Baš kao na primjer broja 10. Ovaj broj su obično nosili "plitki" napadači i ofanzivni veznjaci. Odlični tehničari, igrači sa vizijom, prioritet im je da povežu sredinu i napad, stvore šansu za postizanje gola, ali ni u završnici ne smiju nimalo da zaostaju. Ovakav opis sigurno ne odgovara igraču kakav je Viliam Galas. I ne samo njemu, nego i svim odbrambenim igračima.

Kada je ovaj broj postao slobodan , za samo kratko vrijeme dobio je svog novog gazdu. I to onog najboljeg mogućeg - Robina van Persija. Igrača kome je idol i uzor bio jedna od najbolji desetki svoga vremena. Naravno, ovde govorimo o Denisu Berkampu. Ova dva igrača su potpuno slična po skoro svim osobinama. Razlika je ta što je jedan bio hladan kao špricer a drugi je kao bomba koja će svaki čas da eksplodira. Ono što je za nas bitno, to je da je kvalitet isti.

Prije ove sezone desile su se određene promjene. Projekat Arsenalizacije dolazi u završnu fazu. Sat je vraćen , kao i imena tribina. Polako ali sigurno novi stadion dobija onu pravu namjenu. Da bude dom i raj za dušu svim navijačima i igračima ovog kluba. Mjesto koje ponosom i srećom ispunjava vaše srce. I desetka je vraćena na pravo mjesto. Sva ova dešavanja daju nam neku novu nadu za bolje sutra. Dolaze dani kada ćemo naplatiti godine tuge i boli. Dani kada će biti nagrađeni svi oni koji su ovaj klub bodrili kada mu je bilo najteže, svi oni koji nisu odustali sa našeg puta ka slavi. Jedinog pravog puta - puta Arsenala!

***Gunner4Ever&&Arsenal4Life***

Read more...

The rising of a new french colony

Da bi u potpunosti shvatili ovu priči moramo se vratiti u ne tako daleku prošlost. Krajem devedestih godina Kalčo je bila najjača liga. Juventus, Milan, Inter, Lacio, Roma, Fiorentina i Parma su bili vodeći klubovi. Većina vas se sigurno sjeća i klubova poput Barija, Atalante, Breše, Vićence itd. U evro takmičenjima, a ovde prvenstveno mislim na Ligu Šampiona, pored vodećih talijanskih klubova favoriti su bili Real, Barca, minhenski Bayern, Man Utd i Liv'poll. Sve ostalo bi bilo iznenadjenje. Kao npr. Monako i Porto. A onda upamtite ovaj datum : 20. februar 1992. Datum koji će velikim slovima biti upisan u istoriju fudbala. Tog 20. februara je osnovana trenutno najjača liga u profesionalnom fudbalu - Engleska Premier Liga.

Da bi popularizovali svoj fudbal, Englezi su otovori granice za sve igrače iz EU-a, omogućilii su svim najboljim stranim igračima da sa lakoćom dobiju radne dozvole i što je još važnije nisu određivali broj stranih igrača koji će izaći na teren. Uvođenjem sponzorstva, omogućili su sponzorima da daju svoje sponzorsko ime lige pa danas imamo Carling kup (Liga kup) i Barclays Premiership. Nakon punih 10 godina Englezi su imali najjaču i najgledaniju ligu. Prisustvo velikog broja stranih igrača u EPL-u je već odavno uobičajena stvar. Najveći procenat stranih igrača ima upravo naš klub - oko 85 %. Većina tih igrača u eri Arsena Vengera su bili naravno Francuzi. Pri preuzimanju kluba, Arsen je potegao za pojačanjima upravo iz svoje zemlje. Stigli su Petit, Viera, Wiltor, Anelka pa zatim Pires , Henry, Galas. I sami znate da su to bili ključni igrači, pa je u startnih 11 bila očita dominacija Francuza. Arsenal je dobio nadimak Francuska kolonija. Upravo ova generacija igrača je našem klubu donijela najveću slavu.

Kao i u svakom klubu, došla je smjena generacija i stigli su neki novi klinci. Opet su to većinom bili igrači iz već gore po ko zna koji put navedene europske zemlje. Pored toga Arsen je nastavio sa dovodjenjem igrača i iz bivših francuskih kolonija kao što su Kamerun, Obala Slonovače, Alžir i Maroko. Kvalitet ovih igrača je neosporan. Sa ovakvim sastavom klub je dobio određene prednosti i nedostatke. Prednost je u tome što se novi igrači veoma brzo adaptiraju. Nemaju velikih problema sa komunikacijom i upoznavanjem kolega. Imaju osjećaj kao da su kod kuće. Francuski se prica na treningu, na terenu i van njega. Profesor je naglasio da se prilikom obraćanja u svlačionici igrači služe isključivo engleskim jezikom. Glavni nedostatak je taj što strani igrači ne osjećaju draž FA kupa, međugradskih i lokalni derbija - bar dok ne prođe par godina. Kada su jednom prilikom pitali Arshavina za derbi sa Spursima on je na to hladno odgovorio : "Mmm, da. Zaposleni su mi pričali o tome kad sam potpisivao ugovor ".

Trenutno u prvih jedanaest imamo Sanju, Klišija, Kosijelnog , Nasrija, Diabija. Plus ako dodamo igrače iz kolonija poput Songa i Šamaka onda nam je jasno da Arsenal ponovo postaje francuska kolonija. Prethodna generacija nam je donijela najveću slavu u istoriji kluba. Zašto onda imati manja očekivanja od ovih momaka ?

Read more...

It's time for Arsenal !

Svjetsko prvestvo je završeno. Španija je po prvi put postala svjetski prvak. Dok je Holadnija, po treci put izgubila u finalu. Ali čudna je to nacija. Kako se moze desiti da jedan od najboljih igrača u istoriji neke zemlje, izjavi da u finalu navija za protivničku ekipu ?! Naravno, govorimo ni manje ni više nego o Johanu Krojfu. Ali od danas nas više ne interesuje Krojf, Spanija, Holadnija i cijela povorka koja je otputovala u zemlju zlata i dijamanata. Od danas pa sve do juna iduce godine u centru pažnje nam je samo Arsenal!

Već za par dana igramo prvu prijateljsku utakmicu. Jednima mozda ne toliko značajna, tek malo jači trening. Dok drugima ona, pa i sve iduće, predstavljaju malo finale. Finale u kojima su dobili šansu da pokažu šta zanaju i zašto su tu. Da izadju na teren i jasno kažu da se na njih može računati! Da budu tu kada opet krene bujica povreda. I da bez zanosa i straha odrade svaki zadatak koji im bude povjeren.

Imam neki čudan osjećaj pred početak ove sezone. Taj osjećaj mi govori da je ovo sezona u kojoj ćemo sigurno osvojiti neki trofej. Pa ako treba i Karling kupa, ali neka to bude trofej koji će prekinuti ovaj post od 5 godina. Za razliku od prošlih sezona, i igrači izgledaju dosta samouvjereno. Valjda to dolazi za godinama, koće ga znati. I sam Profesor je rekao da je pitanje trenutka kada ćemo ponovo imati ekipu koja će odigrati sezonu bez poraza. Ovo samo još jednom pokazuje njegovo beskrajno povjerenje u naše igrače.

Došlo je vrijeme za žetvu. Žetvu u koju je uloženo dosta vremena, rada i znoja. Godine osporavanja vjere u mlade igrače će sada biti bačene pod tepih, da tamo jednom za svagda i ostanu!

Read more...

The Legend is Born !

Loran Kosijelni, bivši prvotimac francukog Lorijena, postao je novi igrač našeg kluba. Ovaj igrač je tokom par poslednjih sezona imao strahovit ispon u svojoj karijeri. Odličnim partijama u drugoligaškim klubovima privukao je pažnju Lorijena, u kome je nastavio pružati sjajne partije. Pomenuti klub je završio na 7. mjestu a naš igrač je bio jedna od ključnih figura trenera Gurkufa.

Kosijelni dolazi kao pa usudiću se reći veoma nepoznat igrač. Lično nisam bio u prilici da gledam njegove partije, ali kad god bih nešto pronašao o njemu, to bi bile samo riječi hvale. Arsen Wenger za njega kaže da je veliki borac i mentalno jaka osoba. A to su za štopera jedne od najvažnijih osobina. Još jedan veliki plus je njegova visina (1.87). U poslednjih par sezona, naša odbrana je "vapila" za visokim štoperom. Nekoga ko će bez problema da dobija većinu vazdušnih duela. Određen broj navijača je skeptičan po pitanju Lorenove kvalitete. Ali sjetite se Vermalena. Čovek je takođe bio nepoznat igrač, ne toliko kao Loren ali ipak veliki broj ljudi ga nije poznavao. Ako znamo da je Vermalen postao naš ključni igrač za samo jednu sezonu, zašto onda to isto ne može da postigne i Kosijelni ?! Mislim nema razloga da sumljamo u njegov kvalitet, pogoto ako znamo da Profesor ima nos za takve stvari.

Ostaje samo da čekamo prve partije nove "šestice" u našem dresu. Nadam se da će imati mnogo više uspjeha nego njegov prethodnik - Filip Senderos, a približno uspjeha kao Filipov prethodnik , legendarni Toni Adams.

Read more...

Arsenal FC - 300 Gunners !

Read more...