Priča o jednom dječaku

Ovo je priča o tome , kako je jedan dječak postao muškarac. Na tom putu postanka, prešao je trnovit put. Put na koji se možda mnogi ne bi usudili da krenu. Kao što u svakoj priči, glavni junak obično ne stiže do cilja bez svog pomoćnika, tako i ovde malom dječaku na putu da postane muškarac, pomaže jedan čovjek koji nesebično daje i poslednje atome snage, da bi dječak istrajao na tom putu. Pa počnimo...

Glavni junak ove priče se zove Francesc Fabregas Soler ili jednostavno Cesc. Kada je imao šesnaest godina, Cesc je odlučio da postane neko i nešto. U toj namjeri mu pomaže njegov pomoćnik Arsen Venger. Da bi ostvario svoje snove, morao je da napusti porodicu, prijatelje i sve ono što je nekad volio. Putovao je dugo, da bi na kraju stigao u jednu zemlju, u kojoj je njegova profesija strast i način života. Odmah je počeo da uči njihov jezik, a ujedno i da trenira. Da pokaže svima kako je on taj na kojeg u budućnosti mogu računati. Iz dana u dan sve je više napredovao. Kako u školi tako i na terenu. Kao rezultat marljivog rada, vrlo brzo je dobio šansu za kojom je čeznuo u rodnoj zemlji. Šansu da izađe na teren sa ostalih deset, koji su jedni od najboljih u svome poslu. Njegov pomoćnik ni jednog trena nije posumljao u svoju odluku, koja se ubrzo pokazala ispravnom. Cesc je rastao i kao čovjek i kao igrač. Počeo je da piše istoriju, kako svoju tako i istoriju cijelog fudbala. Postao je najmlađi Arsenalov igrač koji je ikad zaigrao u prvih jedanaest. Zatim najmlađi igrač koji je postigao pogodak u cijeloj klupskoj istoriji. Utakmice su se nizale jedna za drugom, kao i broj pogodaka i asistencija. Počeo je da izrasta u igrača o kom ste samo mogli sanjati. I to u našeg igrača koji je svaki sekund svog života privržen svom klubu - svojoj porodici.

A onda su se pojavili ONI ! Tražili su ga nazad ! Kao majka kad ostavi bebu na nečijem pragu. Pa kad dođe poslije nekoliko godina, i vidi kako je to dijete postalo čovjek, i kako je sretno sa ljudima koji su mu pružili šansu za život, tek onda se u njoj probudi majčinski instinkt i želi to dijete nazad. Želi da ga istrgne, izčupa i ukrade iz srca onih ljudi koji su mu podarili sve što su mogli. Kao da ti ljudi nikad nisu ni postojali. Kao da su oni samo lutke , koje bespomoćno stoje u kutiji, dok ih neko ne zatreba. Ali mi nismo lutke ! Mi smo od krvi i mesa. Mi imamo i srce i dušu. I to jače srce a dušu veću nego ONI. Dušu da pomaže i srce da kuca za svakog od nas! Mi ne otimamo ništa što je tuđe , već samo branimo ono što je naše. Pa i ako treba da budemo gori i od samog zla. Tek će onda, jednom za svagda , shvatiti da smo riješili da ga sačuvamo.