Tek su stigli a već ih volimo !

Preko noći su postali naša nada, naši ljubimci i naši heroji. Kada igrači izađu na teren, tražimo prvo njih, pa tek onda gledamo ko je tu od ostalih. Da li nam se to dešava zbog dugog priželjkivanja kvalitetnih igrača ? Ili možda sumljamo u njihov kvalitet, pa nemožemo dočekati da nas razuvjere ?

Pokušaću da dam odgovore na ova pitanja.

Ako se vratimo u ne tako daleku prošlost, onda možemo vidjeti da su jedino Aršavin i Šamak imali popularnost globalnih razmjera. Kad kažem popularnost, ne mislim bukvalno, već to da kome god ste, ako je iole pratio fudbal, spomenuli njegovo ime dobili bi povratnu informaciju. Vermalen, Kosijelni, Almunia, Sanja pa čak i Nasri, Henry, itd... Svi ovi igrači su morali da prođu "test" kod navijača. Morali su dokazati da zaslužuju nositi dres Arsenala! Ali svima je to pošlo za rukom. Ama baš svima ! Čim bi postali naši igrači, skidali bi njihove slike, postavljali njihove pozadine, avatare i sl. Zašto ? Zato što mi jednostavno neznamo drugačije. Zato što kod sviju nas važi : "In Arsene We Trust!" Zato što smo mi posebni i upravo ovo to potvrđuje.

Nadam se da će kao i do sada, ovi momci ispoštovati naše povjerenje. Povjerenje koje im lako ukazujemo, ali kada nas jednom iznevjere onda će stvarno biti teško vratiti to povjerenje nazad. Znate o kome govorim. U prvom redu tu su Ešli Kol i Flamini. A misterija oko Adebajora izgleda nikad neće biti rješena. Ja sam kao i većina vas koji ovo čitate, dao bezgranično povjerenje novim momcima na Emirates-u i vjerujem da će nam to vratiti na najbolji mogući način. Jedan golovima i asistencijama a drugi manjim brojem pogodaka u našem golu.

***Gunner4Ever&&Arsenal4Life***