Počinje Turneja !

Svako od nas želi da je u nečemu najbolji i po nečemu poseban. Pa čak i oni najskromniji to žele, samo tu želju kriju duboko u sebi. Čovjek je po prirodi borac, i normalna je stvar da hoće postati najbolji u onom što ga interesuje i privlači. A da bi to ostvario , on mora imati tri stvari : jaku želju, iznimnu upornost i veliku sreću.

Pred nama je najelitnije klupsko takmičenje. Takmičenje u kome će nastupiti trideset i dva najjača europska kluba. Po imenima, određeni klubovi zaostaju za nekima koji nemaju pravo učestovati, ali vjerujte mi na riječ, ti klubovi imaju veću želju da se dokažu. Da pokažu kako i oni, iako su siromašni i maleni, mogu zabaviti publiku i sačuvati ponos lige iz koje dolaze. Motiv je veliki, da ne kažem ogroman i zbog toga nema jakih favorita, osim na papiru. Kad sudija da znak, i lopta krene sa centra, svi misle samo na jedno : pobjedu !

Možemo biti sretni, pa je naš klub , već duži niz godina redovan učesnik ovog elitnog takmičenja. Ono što boli je činjenica da smo uvijek pri vrhu, ali nam trofeji izmiču za dlaku. U sezoni 2005/06 smo bili najbliži u ostvarenju sna, koji bi nas zacementirao na sami vrh svijetskog fudbala, i to za duži vremenski period. Ali jednostavno nismo imali sreće. Jer kako bi rekao naš nobelovac : "Čudno je kako je malo potrebno da čovjek bude sretan, a još čudnije koliko često mu to malo nedostaje."

Da li ćemo ove sezone biti samo učesnici i slučajni prolaznici ? Ili ćemo jednom za svagda ostaviti svoje ime u temeljima europskog fudbala. Kao dijete koje malim prstima šara po sviježem betonu, i uporno pokušava što ljepše napisati svoje ime. Jer zna da i kad se osuši sve, to ime će ostati, zauvijek ! A kad tvorac tog rukopisa više ne bude postojao, njegovo ime će živjeti vječno. O njemu će svjedoci pričati, slušaoci sanjati, a budući naraštaji maštati. Maštaće o slavi koja će neprekidno trajati, i koju će bezrezervno čuvati u svome srcu. Da se nikad ne zaboravi !