Englezi su među nama !

Arsenal se već skoro deceniju nije mogao pohvaliti ovolikim brojem igrača sa ostrva. Davno je to bilo, kada su Simen, Kembel, Dikson, Adams i Parlou činili okosnicu nešeg tima. Izgleda da je Venger, i ove sezone izvukao potpuno isti recept iz svog magičnog šešira. 

Dolaskom Dženkinsa, taj broj se samo povećao. Momak je tipičan primjer Engleskog desnog beka. Namjerno sam spomenuo "desnog", jer postoji jedna čunda stvar oko te pozicije. Naime, lijevi bekovi su im dosta ofanzivni i tehnički potkovaniji. Dok su dešnjaci fizički jači, i defanzivno stabilniji. Stavite na jednu stranu Beinsa, Bejla, Gibsa, Kola ili Bridža. A onda na drugu Dženkinsa, Hatona, Ričardsa i Geri Nevila, i sve će vam postati jasno. Prava mala misterija !

Ako ste pomislili da je situacija sa bekovima čudna, onda to nije ništa u poređenju sa sledećom pozicijom.  To je pozicija zadnjeg veznog. Poslije Ovena Hargrivsa, Engleska nije imala ni jednog sličnog igrača ovog kalibra. A na njihovu nesreću, i on je stalno povrijeđen. Pored njega su tu još Tom Hadlston, Rio-Koker i Stiv Sidvel, ali razlika u klasi je evidentna. Možda će sve bolji Frimpong, jednoga dana zauzeti svoje mjesto u nacionalnom timu. Momak ima sve predispozicije da postane odličan igrač, kako za Englesku, tako i za Arsenal. Čak je i legenda južno-američkog fudbala, Huan Roman Rikelme pohvalio našeg defanzivca, nakon Emirejts kupa. Odličan spoj snage i tehnike! Malo koknurencije Songu neće biti na odmet.

Ono što igrače sa ostrva čini posebnim je ta njihova borbenost i odlučnost. Nikada jedan stranac u potpunosti neće doživjeti strast jednog derbija. On može osjetiti samo takmičarski rivalitet, ali srž i suštinu, to mogu samo domaći igrači. Mislite da utakmice protiv Totenhema imaju isto značenje za Denilsona i Vilšera ? A to je ono što ne dostaje ovom klubu - borbenosti i požrtvovanosti. Nedostaje nam igrača koji glavu stavljaju tamo gdje neko ne želi ni nogu. Igrači, koji se pokažu onda kad je najteže. Sjetite se Džekovog nastupa protiv Barcelone, ili Remzijevog protiv Mančestera ! To je ono što nam fali sve ove godine. Igrač koji će da vuče i kada cijeli tim stane. Neko, ko će preuzeti odgovornost kada je najteže, i popeti nas za stepenicu više.

Vilšer, Remzi i Frimpong je trojka koja će možda u idućih deset godina biti udarna igla našeg kluba. Polako ali sigurno, počinje otplaćivanje svega onog što smo uložili u ove mlade igrače. Nama ostaje samo da im pružimo što veću podršku u onom što rade. Jer samo tako ćemo, i nikako drugačije doći do ostvarenja našeg zajedničkog cilja.