Povrede, povrede i povrede......

Dugo pratim fudbal i stvarno neznam da postoji klub koji ima toliko problema sa povredama kao Arsenal. O ovome se dosta raspravljalo, kako na svim sportskim sajtovima i forumima, tako i u samom klubu. Čak je jednom prilikom došlo do nepovjerenja u medicinsko osoblje. Naravno ne od strane Wengera.

Uzroka ima dosta, a jedan su sigurno godine. Sve su to većinom mlađi igrači, "golobradi". Puno utamkica u nogama, puno teških utamica. Nemoguće je za mladog igrača odigrati cijelu sezonu u ligi kao što je Premier. Kada tu dodamo FA i Karling kup, Ligu šampinona i na kraju veoma brz ritam igre. Toliko brz da i nemate vremena za razmišljanje a pogotovo ne za odmor.

Druga stvar, koja me posebno brine je nesportsko ponašanje protivničkih igrača. Sjetite se utakmica sa Birmingemom prije par godina, pa onda sve utakmice protiv čudovišta sa Britania Stadiona. Najtužnije je to što u dosta slučajeva sudije igraju važnu ulogu. Poznato je da ljudi iz FA mrze Profesora, jer kako oni kažu Arsenal je engleski klub bez Engleza. A dobro znamo da je budućnost Engleske reprezentacije zagarantovana i to baš zbog Arsenala. Tio, Gibs, Kajl Bartli, Rej Marfi, Džek Vilšer, Džejms Vat i dr. Čak je i sam Kapelo, baš zbog ovih momaka u više navrata na sva usta hvalio Vengera i Arsenalovu akademiju. Ali izgleda da se tu nemože ništa. Sve ovo se najbolje može uočiti na utakmicama protiv NjIH. Aršavina polome u šesnaestercu, sudija odbrojava do 10, vidi ništa nije polomljeno, igra se nestavlja bez prekida. Za neupućene pravila su uzeta iz boksa. U slučaju slomljene noge protivnički igrač će možda napustiti teren, zavisi od reputacije ekipe. "Možda" je ovo subjektivan stav, ali previše je očito da su naši igrači dosta nezaštićeni.

Prije par dana smo ostali bez Fabregasa i Galasa do kraja sezone a Aršavina gubimo na dvije sedmice. Desilo se to , kao što znate u utakmici sa Barsom. Utakmicu koju smo svi čekali sa velikim nestrpljenjem. Počeli smo veoma loše, onda dvije povrede, pa dva primljena gola. U stvari gore nije moglo. A onda ulazak Volkota i veliki prekret. Počeli smo dominirati terenom, a onda je "neuhvatljivi" poslao loptu u mrežu. Nakon toga još par šansi na obje strane, i onda penal koji je iskoristio naš kapiten, i to kako smo kasnije sazanali sa slomljenom nogom.

Mi smo ostali bez Seska, Galasa i Aršavina, a ONI bez Runija. Igrača koji im je alfa i omega ove sezone. Isto kao nama Sesk. Ali za razliku od NjIH, mi smo već igrali bez Seska, i to smo znali veoma dobro da nadoknadimo. Npr. golijada protiv Porta... Ostalo je još 6 utakmica do kraja. Poznto je da imamo lakši raspored (ako postoje lake utakmice u EPL-u), igramo u istim tamičenjima, ostali smo bez glavnih igrača, ali mi imamo VELIKU želju i VELIKI motiv. Jedan je sigurno to što smo sada najbliže da to uradimo odkad je napravljena smjena generacije, a drugi nadam se da igrači nisu zaboravili, Aron. Mislim, da trenutno ne postoji tim koji "to" trenutno želi više od nas! Imamo još 6 utakmica do kraja. Dvije veoma uzbudljive, protiv Sparsa i Građana. Protiv Barselone smo, nadam se izvukli brojne pouke za iduće utakmice. Svaka će biti borba za život, od prve pa do 101. minute ako treba! Mi navijači će mo kao i uvijek stati uz svoj klub, pogotovo sada kada smo im najpotrebniji. Nije bitno da li kraj TV-a ili na stadionu, bitno je da smo uz njih!