Gunning for Victory!

Pozdrav Gooneri! Dolazi dan koji dugo cekamo. Dan, kojeg oni dugo cekaju. Dan, koji nosi sa sobom dosta toga. Poslije toga dana sve ce biti drugacije.

Jedni ce ga proklinjati i pozelece da ga sto brze izbiju iz glave, zaborave! Drugi ce taj dan pamtiti dugo. Trudice se koliko god je to u njihovoj moci da zapamte ne samo svaki sat, vec i minut i sekund! Kratke sekunde, koje ce se pretvoriti u vjecne sate srece bice prepricane bezbroj puta na bezbroj nacina. Svaki put ce biti drugacije. Da li sa srecom u ocima i ponosom u glasu govornika? Ili sa tugom koja ce se osjetiti vec pri izgovoru prve recenice? Recenice zbog koje ce poceti zustre rasprave izmedju nas i njih! Svi ce dobrovoljno stati na zidine svoga dvorca, bile one citave ili do kraja srusene. Bice to veoma raznovrsna i naizgled smijesna vojska, ali i veoma hrabra! Od malog djecaka pa do iznemoglog starca. Nema kriterija! Svi moraju izdrzati do kraja, ma koliko god bitka bude trajala. Ishod jedne bitke mozda nece biti toliko koban, ali samo ako se dobije rat! Rat sa kojim smo se rodili i rat koji ce ostati posle nas. Na svu srecu , za sada mi vodimo. 65 : 49!

Naredna bitka ima posebnu tezinu. Na zbog toga sto se igra na protivnickom terenu, vec zato sto nam je to mozda utakmica sezone. Utakmica u kojoj ce sve osim pobjede biti poraz. Jer samo nas pobjeda ostavlja u trci za titulom. Razloga za brigu je mnogo! Najveci je to da idemo u bitku sa desetkovanom ekipom. Pogotovo ako se uzme u obzir da su oni kandidati za 4. mjesto, i da su dosta jaci nego prethodnih godina. Njihova najveca briga u zadnjih 14 godina nisu bili nasi igraci, vec trener! Dobro je poznato da Profesor nikad nije dozvolio da nakjucaju bilo sta sto je vece od jednog boda. Ulog je veliki i mi moramo pokazati da smo tome dorasli. Dosao je trenutak kada ce se ti momci oduziti i nama i treneru, njemu posebno, za vjeru koju smo im ukazali. Trenutak kada se golobradi mladici pretvaraju u ljude! Ne izgledom vec srcem!

Arsenal4Life && Gunner4Ever!