One Arsenal - One Love !

Mnogo obaveza i nedostatak slobodnog vremena su osnovni razlozi mog pauziranja sa blogom. Moram priznati, nedostajalo mi je sve ovo. I sada dok kucam ove riječi, kao da se vraćam u rodno mjesto. I svaka sledeća me približava onome čemu sam pripadao, i čemu želim da pripadam - sada, sutra i za pedeset ili sto godina. Taj osjećaj povezanosti može da izblijedi, ali nikad ne može nestati!

Od čega početi ?! Toliko toga se izdešavalo, da bih ostao do jutra razmišljajući šta bi bilo najvažnije. Ali, u stvari ja o tome nikad nisam ni mislio. Misli su uvijek same dolazile i vezale se jedna na drugu. Bile one plod mašte i očekivanja, ili pak potkrijepljene činjenicama, uvijek su nalazile mjesta u vašim glavama i u vašem srcu. I ovo nisu moje riječi, već nečije tuđe. Ja samo slusam glas koji mi nešto šapuće i pokušavam to sklopiti u rečenice. Bile one proste ili složene, uvijek su nosile nešto u sebi što ljudima daje nadu u bolje sutra. Jer šta smo mi ustvari ako se ne nadamo ? Samo pokretne vreće koje igraju dobro uštimani scenario. Ali mi smo ljudi ! Imamo oči koje su ogledalo duše koja je opet vječna. Ona je ta koja će podnijeti sav teret i svu bol, ali isto tako i proletjeti na krilima sreće ispod svih duga vaših očekivanja.

Možda prema nama više ne pokazuju poštovanje, ali nas se krišom plaše. Uperajući prst ka nama i ismijavajući nas samo pokazuju svoje pravo lice. Mogu nam oduzeti sve, ali ne vjeru i ljubav u ovaj klub. I to je ono što ih najviše boli, i nešto čemu se neprestano čude. Postavljajući sebi pitanje, da li bi i oni imali snage za takvo nešto, ili bi odmah posustali na prvoj ćupriji. Ali za nas se tako pitanje ne postavlja, jer mi ne pitamo i ne tražimo - mi znamo ! Znamo i vjerujemo da bezuslovno dajući sebe postupamo ispravno - a to nam niko ne može zabraniti.

Kažu da sve što ima gorak početak, dočeka sladak kraj. Postoji samo jedan način da to saznamo, i nadam se da će se to i ispuniti. Zbog svih onih kojima će to biti plata za izgubljene nerve, prolivene suze i ne prospavane noći. Ako se pronađete među njima, onda budite sretni i ponosni. Sretni zbog vas samih a ponosni na one koji su vam to omogućili. Pokažimo svima koliko smo zapravo jaki i složni. Jer samo tako će mo istrajati u nastojanju da ovaj klub živi dalje, i mi sa njim.

  Proud To Be A Gonner !