Ponovo radi bioskop !

I nakon pauze od više od godinu dana, odlučih da se vratim možda nečemu što najviše volim. Ali tu se ne ubraja samo pisanje o Arsenalu, to je nešto mnogo više.
Vidite, ja svakako nisam jedan od najboljih tekstopisaca, čak nisam ni približno tomu. Moje poznavanje književnosti je daleko lošije od poznavanja prilika u Arsenalu, ali ipak ponekad se zna desiti da pojedini tekstovi zagolicaju mnoge od vas. I to je zato što ne pišem razumom, već srcem. Istim onim kojeg i vi imate, i koje kuca za isti ideal. Neprekidno!

Sjećam još svojih prvih tesktova kada su naša očekivanja bila mnogo veća a mi sami bili dosta ujedinjeni oko naših stavova. Danas je ta situacija nešto izmjenjena. Očekivanja su u najvećoj mjeri ostala ista, samo su se naši stavovi i pogledi oko kluba raštrkali na sve strane. Pa nas više ne mogu sakupiti ni lopatom Alije Sirotanovića.

Zbog toga je moj stav o pisanju bloga još odlučniji i još potrebniji. U moru ideja, misli i stavova nekada je veoma teško odabrati onaj pravi. I bilo ko od nas kada to pokuša uraditi  mora biti hrabar i čvrsto stati iza toga. Jer kako kažu :"Bolje je imati i pogrešno mišljenje, nego biti bez istog."

Nadam se da će ovaj blog biti mjesto našeg ponovnog okupljanja, onog istinskog navijačkog okupljanja. Te da ćemo svi zajedno uživati u našem druženju.

Do sutra !