Victoria Concordia Crescit

Koliko puta smo do sada čuli, izgovorili ili napisali ovaj naslov ? Da li smo ga upotrebili samo kao frazu ili ga koristili u njegovom pravom smislu ? Bilo kako bilo, on nam je možda jedino nešto što nas u ovom trenutku može izvući na površinu.

Gore navedenim ne želim reći da u našem klubu vlada totalna disharmonija, kao što se neprestano pumpa u medijima. Već da nam je to možda jedino na čemu se trebamo i možemo usavršavati - kao ljudi ali isto tako kao i igrači. I to sve do onog trenutka kada budemo jaki kao tim koji trči, misli i diše kao jedan. Tada će stvari postati mnogo lakše, kako ostvarivanje pobjeda tako i podnošenje poraza. Nećemo više kriviti igrača koji je skrivio penal, već tim koji je dozvolio protivniku da se nađe u za nas opasnoj situaciji. Ali isto tako nećemo veličati samo ljude koji postižu pogodke već i sve one koji su u njemu učestovali. Tek tada ćemo shvatiti da stvari za koje smo mislili da su nemoguće, postaju veoma realne i na dohvat ruke. 

Pogledajte Vest Bromvič ove sezone, ili Njukasl prethodne. Čelzi je upravo jednim izvanrednim timskim zalaganjem i harmonijom u ekipi od jednog skoro autsajdera postao šampion Lige Šampiona. I zar mi onda neko može reći da i mi ne možemo uraditi isto ili bar donegdje slično ?!

Zbog toga je bitno da svi ustanemo iz tog našeg kukavičluka  i stanemo pred naše protivnike kao jedan navijač ili fudbaler, ali prije svega i  kao jedan čovjek. I to čovjek hrabar, odlučan i nesalomiv. Jer samo tako ćemo preživjeti ovo nevrijeme i biti spremni za ono što je pred nama. Tako i nikako drugačije. 

***Arsenal4Ever && Gunner4Life***